Oko 50 osoba godišnje u Međugorju se liječi od ovisnosti o drogi, kocki, alkoholu, internetu

Od ovisnosti o drogi, kocki, internetu, alkoholu u Zajednici Milosrdni otac iz Međugorja godišnje se liječi 50-ak osoba. Riječ je o rehabilitacijskom središtu koje prima isključivo osobe muškog spola koje dragovoljno žele pristupiti liječenju od bilo kojeg oblika ovisnosti, a poglavito od ovisnosti od droge i alkohola.

Mario se ovdje liječio tri godine, nakon čega se i sam zaposlio kao voditelj Zajednice, a za Fenu je kazao kako je svaki dan proveden u rehabilitaciji od velikog značaja jer je spašen njegov život, ali i život njegove obitelji.

– Ovdje dolaze ovisnici o drogi, kocki, internetu.. Prvi put kada momak dođe dobije ‘anđela čuvara’ koji ga uči sve, kako ponovno živjeti, kako se ponašati, kako moliti. Nauči ga kako će funkcionirati sam. Molitva je na prvom mjestu, kao i međusobna komunikacija te podjela – otkrio je Mario.

Kaže kako godinu i pol dana nakon rehabilitacije slijedi provjera od 15 dana kada svaki korisnik ide kući.

– Vani možeš raditi sve po izboru, Zajednica je u kontaktu s tvojima, a netko te uvijek prati. Tih petnaest dana ćeš biti onakav kakav treba i onda se vratiš, jer kada vidiš koliki si učinak postigao želiš se vratiti i nastaviti raditi na sebi. Nakon toga slijedi razdoblje od godinu dana i druga provjera – pojasnio je on.

Mario ističe kako svaki korisnik uvijek može otići i vratiti se, jer se program zasniva isključivo na dobroj volji.

– Nakon dvije i pol godine kada sam otišao doma, vidio sam što je Zajednica napravila od mog života i moje obitelji. Vratio sam se da upotpunim program od tri godine. Sada sam tu zaposlen i pomažem ostalima, jer sam se i sam spasio i vratio svojim roditeljima, ženi i djeci – dodao je on.

Zajednica kao pokretač

Luka ima 28 godina i rođen je u Njemačkoj, a problem je imao s drogom, kockom, alkoholom i marihuanom. Na liječenje u Zajednicu došao je prije dvije i pol godine.

– Nisam volio puno razgovarati s ljudima, bio sam hladan u sebi, a droge sam počeo koristiti da bi se mogao smijati i razgovarati s ljudima. Poslije toga sam se još više osamio i nisam bio sposoban živjeti normalno s obitelji i društvom. Kao dijete sam s roditeljima išao u crkvu. Kako sam odrastao, prestao sam se moliti, ali i družiti s našim ljudima. Više sam se družio s Nijemcima i strancima. Tata je znao da se ovdje u Međugorju liječe ovisnici i ponudio mi je pomoć. Završavam program za nekoliko mjeseci, a s tatom i braćom ponovno imam dobru vezu – naglasio je Luka.

Prisjetio se kako se u Njemačkoj pokušao liječiti na više načina, pričao je i s psiholozima, ali to mu nije pomoglo.

– Taj problem nisam shvaćao ozbiljnim, pogotovo kada se osamim. Uvijek sam se vraćao na staro. Ovdje imam potporu i uvijek me netko prati 24 sata. Moja braća iz Zajednice stalno su moj pokretač – pojasnio je Luka.

Jedan od članova Zajednice iz Splita u mladosti je shvatio da je počeo pretjerano uživati u alkoholu i da mu alkohol treba svakodnevno.

– Postajalo je sve gore, upao sam u ropstvo alkohola, počeo sam se kriti sam od sebe, gubio sam prijatelje, a samo je još obitelj bila uz mene. Imao sam niz problema s policijom i zakonima. Liječio sam se na psihijatrijama, ali uvijek sam nastavljao po starom. Pokušavali su me liječiti tabletama koje u dodiru s alkoholom djeluju tako da izazivaju napade, lupanje srca. Pobijedio sam i to. Kao da sam išao u suicid – otkriva korisnik.

Kaže kako je na samom početku pristupanja Zajednici imao veliki pad nakon kojega je shvatio da mu spasa više nema te se sam odlučio vratiti na liječenje. Ističe i to da mu je Zajednica do sada nebrojeno puta spasila život.

Boravak besplatan i na dobrovoljnoj osnovi

U program Zajednice Milosrdni otac u Međugorju godišnje se uključi oko 50 ovisnika, a boravak je na dobrovoljnoj osnovi i besplatan, dok terapijski program traje tri godine.

Terapijski program se provodi u tri faze. Prva faza je adaptacija kada korisnik dobije “anđela čuvara” koji ga uvodi i upoznaje s programom. Ta faza traje tri mjeseca. Druga faza programa je terapijska faza i ona zapravo traje od početka do kraja programa. Nakon godine i šest mjeseci rehabilitant ulazi u treću fazu psihosocijalne rehabilitacije i socijalne reintegracije.

Terapijski program bitno počiva na tri stupa, molitvi, manualnom radu i podjeli.

Drugi stup Zajednice je rad, odnosno radno-okupacijska terapija gdje rehabilitanti prije svega stječu radne navike, radnu disciplinu i mogu naučiti vještine za obavljanje raznih poslova kao što su građevinski, zanatski, vrtlarski, a tu je i kreativna radionica u kojoj korisnici mogu pokazati svoju kreativnost.