Njemački naučnici: Skoro je nemoguće da se zarazite na otvorenom

Deutsche Welle se kod vodećih stručnjaka raspitao zašto su na otvorenom male šanse za zarazu koronavirusom i treba li se više kloniti pušača ili sportista.

Aerosoli, sićušne čestice koje lebde zrakom, glavni su krivci za prenošenje koronavirusa. Prema nalazima naučnika, to se događa uglavnom u zatvorenim prostorijama.

“Zato što je cirkulacija zraka na otvorenom mnogo veća. Imate strujanje vjetra pa se tako vrlo brzo koncentracija aerosola razrjeđuje”, kaže za DW Nico Mutters, šef Instituta za javno zdravlje pri Univerzitetskoj klinici u Bonnu.

Slično kaže i virusolog Aleksander Kekule, ali dodaje – to sve vrijedi ako se i na otvorenom drži razmak od najmanje metar i po.

“Ako ne držite taj razmak, gledate se licem u lice i glasno pričate, pjevate, vičete, pljujete – onda se, umjesto aerosolima, možete zaraziti kapljično.”

Studije potvrđuju da je opasnost od zaraze vani ekstremno niska. Jedno istraživanje iz Kine je proučilo 7.324 slučaja zaraze – samo u jednom slučaju radilo se o prenosu zaraze na otvorenom. Kekule kaže da to isto vrijedi za mutacije virusa – one su nešto zaraznije, ali mjere ostaju iste.

“Mutanti ne lete dalje”, kaže virusolog Kekule.

Kako utiče vjetar?

“Što vjetrovitije, to će prije biti razbijeni oblaci aerosola koje čovjek proizvodi”, kaže Gerhard Scheuch, fizičar i istraživač aerosola. Na pitanje je li, recimo, na livadi gdje borave različite grupice ljudi moguće da vjetar odnese aerosole od jedne do druge grupe, Scheuch kaže da je to praktično nemoguće.

“Samo zbog tjelesne temperature se stvara neka vrsta zračne struje koja uglavnom, kao kod kamina, ide prema gore”, priča ovaj fizičar za DW.

Jer, tjelesna temperatura od oko 37 stepeni je uglavnom viša od vanjske temperature.

“Time se topliji zrak penje gore, pa i taj oblak aerosola.”

Jedna studija u Iranu je također potvrdila da vjetar ne igra nikakvu ulogu u prenošenju virusa.

Šta kad je vani toplo, a što kad je hladno?

To nije do kraja naučno razjašnjeno. Američki istraživači su pratili razvoj infekcije u toplim, hladnim, suhim i vlažnim predjelima Kine – i nisu našli nikakve razlike. Jedna austrijska studija je ustanovila da ultraljubičasto zračenje Sunca ubija virus, recimo, na površinama, ali da to malo utiče na prenos zaraze s čovjeka na čovjeka.

Mutters kaže da se na Sunce ne treba oslanjati – više je ultraljubičastog zračenja ljeti, ali je, recimo, u snježnim predjelima ono još veće zbog refleksije snijega. Osim toga, on ukazuje na to da pandemija jednako pogađa i toplije i hladnije predjele.

Kekule pak vjeruje da to ništa ne govori o samoj biti stvari, jer pretpostavlja da se i u toplim predjelima ljudi masovno zaražavaju unutra.

“Baš tamo više borave unutra gdje su klima-uređaji i ventilatori”, kaže on.

Ima li opasnosti od sporta?

Stručnjaci kažu da i sportisti, recimo, pri džogingu, trebaju drže razmak od metar i po uprkos tome što, u stanju fizičkog opterećenja, dublje dišu i izbacuju više čestica u zrak.

“Ako neko samo protrči pored vas, čak i na malom razmaku, rizik je vrlo nizak”, kaže Birgit Wehner, istraživačica aerosola s Instituta Leibnitz.

Slično misli i njen kolega Gerhard Scheuch – i zadihani sportisti bi morali stajati dugo jedni pored drugih da bi se zaraza prenijela. Zato on ne vidi problem ni u ekipnim sportovima poput nogometa.

“Ali problem nastaje kad se koriste svlačionice ili WC. To su opasne prostorije. One se moraju dobro provjetravati.”

Kao kontraverzna vrijedi jedna holandska studija koja je prošle godine pokazala da je potreban veći razmak među sportistima. Kažu, od biciklista valja držati dvadeset metara razmaka. Kritičari naglašavaju da je ta studija obavljena u aerotunelu, a ne pod realnim uslovima.

Pasivno pušenje

Još niti jedna studija nije povezala pasivno pušenje s povećanim rizikom od zaraze koronavirusom.

“Pušenjem se ne izbacuje više virusa u okoliš”, kaže Scheuch. Ni Nico Mutters sa Univerzitetske klinike u Bonnu ne vidi da su pušači na bilo koji način zarazniji.

Doduše, prema Institutu Robert Koch, pušači imaju nešto veći rizik od teškog oboljenja ako se zaraze. Ali po druge nisu opasniji.

Ima li maska na otvorenom smisla?

Ima, ako se ne može držati razmak. Pogotovo u većim gužvama, recimo, na koncertima.

“Ili kad ste na autobuskoj stanici, ili u nekom redu, onda maska ima smisla”, zaključuje Wehner.