Nije Hrvatska skupa, nego smo mi sirotinja
Zamislite sljedeći prizor: Na plaži pored mora pred štandom na kojem se prodaju sladoledi i voćne salate stoje tri oca sa sinovima. Dok dvojica kupuju sladoled i voćnu salatu čekajući kusur, treći u rukama broji kovanice uvjeravajući se po koji put da li ima dovoljno kako se ne bi osramotio pred prodavačicom.
Njih trojica dolaze iz različitih zemalja, Češke, Poljske i BiH.
Neće vam biti teško pogoditi odakle dolazi muškarac koji je u rukama sabirao kovanice.
Ovaj prizor sa plaže u Makarskoj, na prvi pogled sasvim svakodnevan i uobičajen, nikome nije zapao za oko. Ali on u velikoj mjeri dočarava poznatu i sve češću izreku “gdje je Evropa, a gdje smo mi”.
Mnogi će se naći reći kako je taj brižni otac slučajno našao u situaciji da mu nedostaje dovoljna novca. Možda su i u pravu, ali preveliki je broj sličnih prizora na koje ćete naići na svakom koraku u BiH. Pa, eto i na Makarskoj rivijeri.
Ako se pitate zbog čega ovaj tekst i čemu je svrha, ubrzo ćete dobiti odgovor.
Naime, nakon bezbroj tekstova koji se posljednjih nekoliko mjeseci objavljuju na bh. portalima navedeni su slučajevi turista u Hrvatskoj koji su imali neprijatna iskustva sa visokim cijenama.
Svi ti slučajevi mahom su bili tačni, a svi ti turisti bili su mahom iz BiH.
Nažalost, naš životni standard odavno ne podrazumijeva godišnji odmor s porodicom, niti lagodniji život i ukoliko ostanete tokom ljeta kod kuće. Jer Hrvatska nije toliko skupa, koliko smo mi siromašni.
To je činjenica koju moramo prihvatiti, ali s kojom se ne smijemo pomiriti.
Za stanje u kojem se nalazimo i zbog kojeg svojoj djeci nismo u mogućnosti “rahat” kupiti sladoled, krivi smo mi. Sasvim slučajno se otac iz BiH našao u redu sa Čehom i Poljakom. Te dvije zemlje, a pogotovo Poljska, imaju trenutno najveći privredni rast u Evropskoj uniji.
Njihov ekonomski zaokret koji se ogleda u tome da je radno sposobna snaga najveći potencijal je urodio plodom. Zaustavili su masovni odlazak stanovništva u susjednu Njemačku i okrenuli se tome da njemačke firme dođu njima.
Dali su im povlastice, dosta jeftinije nego što imaju u Njemačkoj, smanjili im porezne namete i ponudili jeftiniju radnu snagu. Vuk je sit i ovce su na broju.
Opet će se mnogi naći reći kako smo mi nekada bolje živjeli i od Poljaka, Čeha, Slovaka, Mađara… Svih onih koji su sada za nas pojam standarda i ugodnog života.
Da tačno je da smo mi od njih živjeli bolje nekada, ali to je bio veoma kratak period. Od sredine pedesetih pa do devedesetih godina prošlog stoljeća. Tokom svih ostalih godina i decenija, oni su bili ekonomske sile za nas.
Oni su se ponovo izvukli, mi nismo. Oni mijenjaju vlast ako vlast ne valja, mi je ne mijenjamo. Oni izađu na ulice kada ih prevare, nama je svejedno.
Ako ne mislite da je tako zamislite još jednu scenu.
Pred izlogom u kojem je skupocjena i luksuzna limuzina stoji političar iz BiH, Poljske i Češke.
Šta mislite koji će od njih imati najmanje srama, a najviše novca da ga kupi? Razmišljajte o tome.
P.S. Ako vas i dalje interesuju cijene u Hrvatskoj, tačnije na Makarskoj rivijeri onda morate znati da i dalje možete popiti kafu za 2 KM, veliko točeno pivo 3,5 KM i pojesti veliku pizzu za 7 KM. Možete kupiti hljeb za manje od 2 KM, paštetu za marku i po i mlijeko po istoj toj cijeni. Stoga ne vjerujte nikome dok svojim očima ne vidite. Da, može vas skupo koštati ako naručite vino i večeru u skupocjenom restoranu na moru. Ali, samo mu ime govori da je skupocjen, stoga poslije večeranja nema čađenja.
