Naučnici koji se bave liječenjem raka imaju neobičan problem

S dolaskom dva revolucionarna načina liječenja, imunoterapije i personalizovane medicine, naučnici koji se bave liječenjem raka naišli su na neobičan problem.

Mnogo je eksperimentalnih lijekova, mnogo kliničkih liječenja, a pacijenata koji bi učestvovali u testiranju novih terapija sve manje.

Sve je to dijelom zbog farmaceutskih kompanija koje žure da profitiraju sa novim lijekovima na tržištu, a dijelom i zbog same prirode liječenja koje može biti nevjerovatno efikasno, ali samo kod određenog broja pacijenata.

Odbor FDA je u julu dao preporuku za odobrenje revolucionarnog lijeka za leukemiju koji je vrsta imunoterapije. Kompanije se utrkuju u razvijanju novih lijekova koji bi funkcionisali po principu imunoterapije, odnosno podsticanja imunosistema da sam napada maligne ćelije.

Pacijenti koji učestvuju u eksperimentalnim liječenjima uglavnom su svuda slični, međutim, svaka kompanija želi sopstvenu verziju lijeka zbog potencijalnog profita. Otuda je sada više od hiljadu imunoterapija u eksperimentalnoj fazi.

“Teško je i zamisliti da možemo da podržimo više od hiljadu istraživanja”, kaže doktor Daniel Chan iz Genentecha, biotehnološke kompanije.

Uzmite za primjer melanom. Godišnje u Americi oboli više od 85.000 ljudi, kaže dr Norman Sharpless sa Univerziteta u Sjevernoj Karolini.

Većina melanoma liječi se operativnim putem, što znači da potencijalnih kandidata za eksperimentalna liječenja bude oko 10.000. Međutim, sve njih liječit će ljekari izvan akademskih medicinskih centara koji pacijentima i ne mogu da ponude eksperimentalne terapije.

Kompanije tako moraju da se praktično takmiče za pacijente, a lijekovi se nerijetko neznatno razlikuju. Imunoterapijski lijekovi koji napadaju protein PD-1 odobreni su za liječenje raka pluća, prostate i Hodžkinove bolesti.

Opet, mnoge farmaceutske kompanije žele svoj anti-PD-1. Kompanije se nadaju da bi kombinovanje imunoterapijskih lijekova sa drugim lijekovima protiv raka dovelo do pojačanog efekta, a mnogi ne žele da se oslanjaju na anti-PD-1 konkurentske kompanije.

Tako se iznova testiraju isti lijekovi za bolesti za koje su već odobrene iste terapije.

“Koliko je PD-1 antitela potrebno planeti Zemlji?”, kaže dr Roy Baynes, koji je za prvi takav lijek odobrenje dobio još 2014. godine. S druge strane, i testiranja sa ograničenim brojem pacijenata koji u njima učestvuju mogu biti opasna. Što je istraživanje manje i što kraće traje, veće su šanse da efekti budu slučajni.

U manjim istraživanjima se lako mogu previdjeti nuspojave, kaže dr Scott Ramsey iz Centra za istraživanje karcinoma Fred Hutchinson u Sijetlu. Njega takođe brinu cijene novih lijekova. Možda je cilj da novi lijekovi dospiju na tržište, “ali ne možete da se ne zapitate da li pacijentima zaista činite uslugu”, zaključuje Ramsey.