Nasuprot toksičnoj, stoji svjesna muškost koja njeguje empatiju

Nikola Vučić autor je publikacije “Kritika toksične muškosti – pregled suvremenih istraživanja”, koja je objavljena uz podršku njemačke fondacije Friedrich Ebert u Bosni i Hercegovini.

Profesorica rodnih studija Zilka Spahić Šiljak o Vučićevoj publikaciji je zapisala da je “Kritika toksične muškosti“ važna i potrebna za bh. socio-kulturni i politički kontekst u kojem je nasilje do te mjere normalizirano da je najveći izazov otvoriti oči i sagledati ozbiljnost problema koji razara živote ljudi, porodica i društva.

– Ovom knjigom autor otvara oči čitateljima i čitateljicama o posljedicama toksične muškosti na živote pojedinca i društva u cjelini, ali i ohrabruje da se ideološke konstrukcije zadate i odobravane muškosti propituju, a njeni toksični elementi mijenjaju. Društvo u kojem caruje seksizam, mizoginija i objektivizacija žene i ženskog tijela nije zdravo društvo i ne može producirati rodne odnose utemeljene na poštovanju i zajedničkom djelovanju – zapisala je Spahić Šiljak.

Autor publikacije “Kritika toksične muškosti“ Nikola Vučić u razgovoru za Fenu navodi da je razumljivo krenuti od definiranja pojma jer toksična muškost nije široko rasprostranjena sintagma. Kako kaže, ona nije dio naše svakodnevne upotrebe i nije tema o kojoj mediji izvještavaju.

Vučić ističe da ako nešto nismo u svojim misaonim okvirima formirali kao definiciju, to ne znači da fenomen kao takav ne postoji, već baš naprotiv.

– Pri definiciji toksične muškosti u pravilu se pozivam na Terryja Allena Kupersa, znanstvenika kod kojeg se upotreba ovog termina smatra najistaknutijom. On toksičnu muškost određuje kao skup društveno nazadnih maskulinih karakteristika koje se služe kako bi podstrekivali dominaciju, degradiranje žena, nasilje iz obijesti i homofobiju. To je ono što svakodnevno vidimo u popularnoj kulturi, na ulici, u školama, to primjećujemo kao jednu iskonstruiranu verziju muškosti s kojom nije moguće voditi argumentiran dijalog. U konačnici, svaka je muškost konstrukt, pa je o toksičnoj muškosti potrebno govoriti imajući na umu tu spoznaju – kazao je Vučić.

Govoreći o tome da li se samo muškost može označiti toksičnom, Vučić kaže da nije samo muškost toksična, ali da je uvjeren da su posljedice upravo ovog fenomena sveprisutne.

– Međutim, i ženskosti, odnosno feminiteti, mogu imati svoje toksične implikacije, posebno onda kada, recimo, očekuju od svih žena da zadovolje ideal ženstvenosti, da pritom omalovažavaju svaki rodni performativ izvan kulturološki normativnog. Kao što postoji inteligencija koja hijerarhijski posmatra maskulinitete, tako postoji inteligencija koja na isti način posmatra feminitete. Rekao bih da je teško pronaći ekvivalent onom što razumijevam kao toksičnu muškost, ali možemo govoriti o ženama koje ohrabruju benevolentni seksizam, koje ne pokazuju empatiju prema ženama koje su obespravljene, koje zauzimaju stranu nasilnika jer nisu sasvim sigurne koliko je žena tu nevina. Takve pojave često viđamo – podvukao je u razgovoru za Fenu Nikola Vučić.

Kao suprotnost toksičnoj muškosti, on navodi ideju tzv. svjesne muškosti (engl. mindful masculinity), a poziva se na kanadsku autoricu Liz Plank, koja je o raskoraku “između toksične i svjesne muškosti” napisala knjigu.

– Svjesna muškost je ona koja zagovara razvijanje suosjećajnosti, empatije kod muškaraca, kako prema sebi, tako i prema drugima. Ne treba se povijati u grubi individualizam i individualističku samodostatnost – istako je Nikola Vučić.

Govoreći o ulozi vaspitanja i uticaju patrijahata na formiranje toksičnog maskuliniteta, i samim tim na stvaranje takvog društva, Vučić kaže da postoje znanstvene spoznaje o tome da se rod i muškost formiraju, među ostalim, baš kroz proces socijalizacije.

– Možemo zaključiti da je snažan uticaj vaspitanja jer kroz pozitivne i negativne poticaje, kroz nagrađivanje i kažnjavanje, roditelji daju neku vrstu naputaka svojim potomcima. Kad je riječ o rodnom ponašanju, neki znanstvenici su zapazili da djevojčice i dječaci opažaju modele istog roda iz svoje okoline te tako uče tradicionalno orodnjena ponašanja. Društvo u kojem se sankcioniraju svi stršeći performativi nije društvo koje se može smatrati demokratskim i ono treba još da uči o demokraciji, da vrednuje slobodu i da zagovara emancipaciju. Mi smo još vrlo nisko rangirani na toj ljestvici – kazao je autor publikacije “Kritika toksične muškosti“ Nikola Vučić.

Govoreći o uticaju žena, majki na formiranje stavova kod svojih sinova o tome šta znači biti muškarac i o tome šta je “pravo muško”, Vučić kaže da o toj temi može govoriti na temelju iskustva razgovora s raznim roditeljima, ali i na temelju stručne literature koju je čitao.

– Indikativno je kako roditelji u najranijoj dobi već ulažu ogromne napore da ‘otvrdokore’ rodne identitete kod svojih dječaka i djevojčica. To, kad malo kritički analizirate, izgleda kao priprema za život u strogom rodnom režimu. Primijetio sam da roditelji ne vode računa o sadržaju crtanih filmova koje njihovi potomci gledaju, ne vode računa o agresiji koju dječaci upijaju, a ne vode računa ni o ženskim modelima koje djevojčice, njihove potomke gledaju. Mame i tate mogli bi ohrabrivati svoje dječake da budu pijanisti, da igraju šah, da idu na balet, kao što ih ohrabruju da treniraju nogomet ili da uvježbavaju borilačke vještine. Mogli bi ih ohrabrivati da čitaju redovno lektire ili da idu u teatar. Sve to je dio vaspitanja. Ali ja sam samo kulturni istraživač koji se odlučio intenzivnije baviti ovom temom i učiniti je vidljivijom u javnom prostoru; nisam ni pedagog, ni tata, ni mama, i teško je docirati s visoka roditeljima iz ove perspektive – rekao je u razgovoru za Fenu autor publikacije “Kritika toksične muškosti – pregled suvremenih istraživanja” Nikola Vučić.

Nikola Vučić, urednik je i voditelj emisije Izvan okvira na N1 televiziji. Piše članke iz oblasti kulturne teorije, kritike i ljudskih prava. Bavi se analizom društvenih i političkih praksi. Dobitnik je nagrade UN Women BiH i Udruženja BH Novinari za doprinos u izvještavanju o temi rodno zasnovanog nasilja, što je bio povod za priznanje koje mu je dodijalila Komisija za ravnopravnost spolova Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine.

Autor je stručnih radova iz oblasti kulture koje je objavio u evropskim časopisima i magazinima.