Muškarci se više plaše odbijanja, nije sramota da cura traži broj telefona

Muškarci su u prošlosti zbog žena vodili ratove, pjevali pod prozorom, prkosili svemu samo kako bi osvojili njeno srce…

Ali, vremena su se promijenila, pa sada i bezazleno slanje poruke predstavlja veliki problem.

“Način udvaranja se znatno promijenio i današnje generacije funkcionišu na potpuno drugačiji način”, objašnjava za Telegraf psiholog Ana Vlajković.

Ona objašnjava da je danas zbog pojave društvenih mreža sve dostupno. S jedne strane, to bi trebalo da samo olakša mladima da se povežu, ali iz nekog razloga sve je postalo dosta komplikovanije.

“Svi smo dostupni 24 sata, fotografije i cio naš život je transparentan. I pored svih prednosti koje imaju današnje generacije, i dalje se vodi famozna polemika ko bi prvi trebalo da se javi”, kaže psiholog.

Kako objašnjava, ne postoji pravilo ko bi prvi trebalo da se javi i da osoba koja osjeti potrebu treba da napravi čuveni “prvi potez.”

“Živimo u 21. vijeku i sasvim je normalno da se djevojka javi momku, pa čak i da mu priđe i zatraži broj telefona. Ukoliko imate potrebu da se čujete poslije prvog sastanka, pošaljite poruku da vam je bilo lijepo. U tome zaista nema ništa pogrešno”, ističe sagovornica Telegrafa.

Na internetu mogu da se pronađu razni ljubavni savjeti, a najpoznatije je “pravilo od tri dana.” Ovo pravilo se odnosi na vremenski period koji bi trebalo da sačekate prije nego što pozovete osobu sa kojom ste bili na ljubavnom sastanku.

“Pravilo od tri dana se odnosi na stvaranje čežnje kod druge osobe. Međutim, današnji svijet prebrzo funkcioniše i niko ne planira da čeka, znajući da je svakome od nas 80 odsto vremena telefon u rukama. Ukoliko se kod žene javi potreba za javljanjem, trebalo bi to da uradi. Većina misli da će zbog toga biti manje dama i da će tako pokazati slabost, pa onda ipak odluči da se ne javi”, kaže psiholog.

Nejavljanje više muči žene

“Neodgovaranje na poruke i pozive znatno više povrjeđuje žene, pogotovo kada je odnos na samom početku. Sigurno će se pitati da li je nešto loše uradila ili rekla, a u većini slučajeva ni jedno ni drugo nije slučaj”, objašnjava Vlajković.

Ona naglašava da je najbitnije biti direktan, jer se samo na taj način mogu saznati očekivanja druge osobe.

“Postoje djevojke koje su direktne i koje se ne boje odbijanja, ali s druge strane postoje i one stidljve i ranjive koje sve primaju k srcu i ukoliko dožive odbijanje to znatno utiče na njihovo samopouzdanje”, ističe sagovornica Telegrafa.

Psihologinja dodaje da je muškarcima kod žena najprivlačnije samopouzdanje i da je prvi utisak koji žena ostavi veoma bitan.

Muškarci se plaše odbijanja

“Strah od odbijanja kod muškaraca je mnogo veći nego što žene to mogu i da pretpostave. Ali, tu postoji i drugi problem. Postoje muškarci koji imaju visoke kriterijume koji su zasnovani na lažnim fotografijama koje viđaju na društvenim mrežama. Svakodnevno gledaju slike savršenih žena i onda se dešava da stvore ideal koji zapravo ne postoji”, objašnjava psiholog.

Ona dodaje da muškarac koji je zaslijepljen idealnim fotografijama propušta prilike koje se dešavaju u realnom životu, misleći da će se iza ugla pojaviti savršena žena.

“Očekivanje je uništilo mnoge veze. To nisu izgovorena očekivanja, već ona koja su nam indirektno ili direktno usađena od baka ili deka kada smo bili djeca, pa tako osoba može da očekuje da će se partner ponašati na određen način. Zbog toga je važno biti otvoren i direktan, kako bi se granice postavile, a očekivanja bila realna”, naglašava psiholog.

Ona napominje da je svaka osoba odgovorna sama za sebe i da niko ne može da očekuje od drugog da će promijeniti, samo zbog svojih uvjerenja.

“Žene često očekuju da će se partner ponašati onako kako su zamislile. Međutim, stvari ne funkcionišu tako. Garancija ne postoji i zbog toga je kompromis jedino ispravno rješenje”, naglašava Vlajković.

Kod tinejdžera sve drugačije funkcioniše

Na pitanje kako odbijanje i neodgovaranje na porke utiče na adolescente, psiholog objašnjava:

“Kod tinejdžera je stvar komplikovanija. Oni tek razvijaju emocionalnu inteligenciju i teško se nose sa odbijanjem. Roditelji ne bi trebalo da kažu djetetu kako je to prolazna stvar i kako će se dogoditi još 100 puta, jer će se dijete preplašiti. Najbolje je da roditelj bude uz dijete i pusti ga da prođe krizni period. Ukoliko dijete ne može da izađe iz emotivnog vrtloga duže od mjesec dana, najbolje je da se posavjetuje sa stručnim licem”.