djevojka iz kozarske dubice
Mirsadina sreća u Makarskoj: Stalno sam u moru, ljudi me prepoznaju na plaži
Vrijedna 16-godišnja djevojka iz Kozarske Dubice s majkom Hamidom i sestrom Dženetom uživa u Makarskoj, no priznaje da joj je neobično ne raditi ništa. Jako joj, kaže, nedostaje tata Mirsad za kojega je jako vezana
Ajoj, ono, wow! – u te tri riječi je opisala svoj prvi susret s morem vrijedna djevojka iz Kozarske Dubice, 16-godišnja Mirsada Hadžić koja je u nedjelju stigla u Makarsku sa majkom Hamidom i godinu dana mlađom sestrom Dženetom.
– Nisam se nadala da će moja priča pokrenuti takvu lavinu, mislila sam da će ljudi samo odmahnuti rukom. Na more smo krenule oko 2.30 sati, a stigli smo sedam sati kasnije. Pamtim onaj prvi pogled na more, na to beskonačno plavetnilo koje se pojavilo na obzoru dok smo se spuštali prema Makarskoj. Došli smo u apartman i odmah otišli na plažu. Cijeli dan smo bili, i u nedjelju i ponedjeljak. Izgorjela sam na suncu pa sad idemo samo poslijepodne, kad sunce malo padne – priča Mirsada za 24sata.hr dodajući kako je ljudi prepoznaju na plaži.
– Mnogi mi prilaze, daju mi ruku, ili me zagrle. Neki se ne usude, pa čujem samo kako kasnije prošapću: ‘To je Mirsada’. Bile su neke drage curice koje su počele vrištati od sreće kad su me vidjele. Javile su se, slikale smo se skupa. Neki su me počastili sladoledom, navečer odemo prošetati uz plažu, baš je lijepo – kaže nam Mirsada pričajući oduševljeno kako se, dok je plivala, ‘napila’ mora, vidjela morske ježeve…
No, ovoj dragoj djevojci ipak nešto nedostaje – težak posao na koji je toliko navikla i naravno, tata Mirsad uz kojeg je jako vezana, a koji zbog bolesti srca nije mogao s njima na put.
– Inače sam naviknula ustajati se u šest i namiriti krave, konje, kokoši, a sada ujutro mir, tišina, nema mukanja ni kokodakanja. Neobično mi je to – kaže nam Mirsada.
Njena sestra Dženeta već je jednom bila na moru, a trebala je ići i Mirsada, no spletom okolnosti nije uspjela.
– Preko našeg centra za socijalu djeca do 15 godina išla su na more u Crnu Goru. Ja sam prijavila obje. Ali Mirsada je napunila 15 godina taman kad se išlo. Tako je Dženeta išla, a nju ipak nisu poveli. Jako ju je to pogodilo, ali je potisnula emocije. Nije nikad govorila o moru, nismo ni znali koliko joj je to teško palo dok se nije rasplakala na televiziji – kaže nam mama Hamida.
Porodici Hadžić ovo ljetovanje platio je Zoran Sinkić, vlasnik lokala Stari fijaker iz njihovog mjesta, koji je finansirao i put i dao im džeparac, no vlasnika apartmana Zdenka Rosu također se dojmila priča pa ih je pozvao da dođu opet u septembru.
– Dirnula nas je ova priča o ovoj plemenitoj, vrijednoj djevojci i njenoj porodici i ovom gestom im želimo dati podršku – kazao nam je kratko Zdenko.
Nakon što je Mirsada progovorila o teškom životu na polju i brizi za tatu i posla oko životinja, jer majka od 7 do 17 radi u pilani, javili su se i iz rukometnog kluba gdje je trenirala. Mirsada se naime, odrekla i sporta jer je sestra bila uspješnija, a roditelji nisu mogli financsirati obje. No, u rukometnom klubu voljni pomoći joj da ponovno krene s treninzima.
Porodica Hadžić upala je u finansijske probleme nakon što je otac Mirsad 2011. godine doživio prvi srčani udar. Nakon toga imao je još dva, a uz stentove i lijekove srce mu radi 30 posto, otkrili su mu tromb, a ima i šećernu bolest te se ne smije naprezati.
No, kredit koji su podignuli zbog poljoprivrednih mašina morao se i dalje otplaćivati zbog čega je majka morala naći posao sa stalnim primanjima, a Mirsada se počela brinuti za usjeve kukuruza na 30-ak hektara i stoku. Uz to, ona je vrlo dobra učenica srednje farmaceutske škole i nada se da će imati mogućnosti upisati fakultet istog usmjerenja.
