Ljubavna priča Ukrajinke i Rusa u BiH: Dočekani smo toplo i srdačno, kao nigdje drugo

Svoje prve bračne dane, Miralem Edinson iz Moskve i Olha Šejko iz Kijeva pamtit će po početku rata. Ubrzo su spakirali najvrednije stvari i otišli. Put ih je doveo u nekoliko hiljada kilometara udaljeni Bihać gdje trenutno privremeno borave, prenosi BHRT.

On je Rus, a ona Ukrajinka. Upoznali su se godinu prije rata, nekoliko dana prije početka rata vjenčali, a prve zajedničke dane i njeno preseljenje kod njega u Moskvu obilježio je početak agresije.

– Vidjela sam da imam poziv od mame i brata rano ujutro. Kad sam opet uspjela dobiti brata, rekao je da ih je probudio zvuk granata, kaže Olha.

Nisu puno razmišljali prije nego što su se odlučili na odlazak. Njegova rodbina odgovarala ih je od odlaska.

– Ja sam njima pokazala fotografije i videa koje mi je mama slala i na kojima se čuju i vide eksplozije, a oni su govorili da je to fejk, lažno, priča dalje ova Ukrajinka.

– To vam je zapravo ta ruska propaganda, time se oni vode, da je sve laž. U tom trenutku sam požalio što sam toj rodbini ostavio ključeve od svoje kuće, dodaje Miralem.

Olhina porodica u Ukrajini se tad već počela pakirati i bježati. Ubrzo su i njih dvoje otišli iz Moskve. Put automobilom kroz mnogo država do Bosne bio je izuzetno težak, pričaju nam, naročito jer je automobil s ruskim registarskim tablicama. Kako bi se osigurali, kažu, sa svake strane automobila nalijepili su zastavu Ukrajine.

– Na putu do Sarajeva stali smo u Jajcu. Ljudi su bili zbunjeni u smislu – Došao je Rus, a na automobilu su mu nalijepljene ukrajinske zastave. Jedna starija gospođa, vlasnica kafića gdje smo sjeli, prišla nam je i moju suprugu jako zagrlila, priča dalje Miralem.

Toplinu i ljubav kakvu su ovdje osjetili, kažu da nigdje drugo nisu. Iako ovdje privremeno rade putem interneta da zarade novac, svoju sreću će, ipak, potražiti negdje drugo. Olha se želi vratiti na studij psihologije, a njen muž svom ranijem zanimanju – kao muzičar i inžinjer zvuka. Cilj im je Kanada.

– Voljela bih tamo izgraditi karijeru, nikad se nije kasno vratiti na studije, mladi smo mi. Ja mogu nastaviti studirati u bilo kojoj drugoj državi, gdje god želim, kaže Olha.

Iako nije isto kao kod kuće sa cijelom porodicom, u malo drugačijem okruženju Olha ipak obilježava Vaskrs.

– Ja volim vjerske praznike i tu ljubav prenijeli su mi roditelji. Iako neće biti porodične topline i potpunog doživljaja, ipak su kolači spremni i obojili smo jaja, priča Miralem.

Ovaj skromni par kaže da se oni ne razlikuju od drugih parova. Na kraju je kazao:

– Citiraću pjesmu Džona Lenona ‘Zamislite da svi ljudi svijeta žive zajedno kao jedno. Ta poruka je poprilično jasna – ne podržavajte ništa što uništava.