Kako žive ljudi kojima uopšte nije do seksa?
Čitaju li aseksualne osobe romantične romane? Gledaju li pornografiju? Čitaju li tekstove koji mame naslovima sa seksualnim aluzijama?
U novoj knjizi “Understanding Asexuality”, Anthony Bogaert, profesor psihologije s Brock Univerziteta i vodeći autor o aseksualnosti, prelazi preko nekoliko ključnih naučnih tvrdnji o toj temi, uključujući i zašto je aseksualnost toliko važna za razumijevanje šireg spektra ljudske seksualnosti.
“Kao što je i za očekivati”, objašnjava Bogaert, “aseksualni ljudi manje fantaziraju od seksualnih ljudi. Ustvari, velik dio aseksualaca uopće nikad nije zamišljao seks”
Bogaert definira aseksualnost kao “nedostatak seksualne privlačnosti” ili “osjećaje žudnje” prema drugima, te procjenjuje da je oko jedan posto opće populacije aseksualno. Usporedbe radi, 1.6 posto Amerikanaca identificira se kao osobe homoseksualnih sklonosti.
Ljudi pak nisu jedina vrsta kad je riječ o seksualnim varijacijama, jer su istraživači često glodavce korištene u eksperimentima u laboratorijima prozivali “frajerima” ili “mekušcima”, ovisno o razini njihove zainteresiranosti za seks.
Kod aseksualnih osoba bitno je napomenuti da njihov “alat” savršeno radi, samo pokazuju manju razinu seksualne želje.
“Kao što je i za očekivati”, objašnjava Bogaert, “aseksualni ljudi manje fantaziraju od seksualnih ljudi. Ustvari, velik dio aseksualaca uopće nikad nije zamišljao seks”.
Masturbacija je bitna aktivnost za razumijevanje varijacija među aseksualcima. Zanimljivo je da značajan broj aseksualaca masturbira, no, kako kaže Bogaert, “ponekad postoji nepovezanost između njih i osoba o kojima maštaju”.
Mnogi aseksualci tako masturbiraju samo kako bi se oslobodili pritiska, a u nekim slučajevima i zato što sami sebe privlače, no stručnjaci su suglasni da su potrebna daljnja istraživanja o masturbaciji među aseksualcima, kako bi raspolagali boljim rezultatima.
Dok se celibat u mnogim religijama i tradicijama slavi kao vrlina, aseksualnost se danas često etiketira kao poremećaj. No istina je, tvrde istraživači kao Bogaert, potpuno suprotna: aseksualci obično ne pokazuju nikakve znakove invalidnosti ni stresa uzrokovanih svojim stanjem.
To je nešto što ih, na određene načine, čini dobrom kontrolnom skupinom za dijagnosticiranje stresa, riskantnog ponašanja i privremene neuračunjivosti, što sve skupa može utjecati na drugu grupu: seksualnu većinu.
[yuzo_related]
Drugo iznenađujuće otkriće jest da mnoge aseksualne osobe žele biti u romantičnoj vezi. “Oni žele mnoge neseksualne aspekte ljubavne veze”, kaže Lori Brotto, proferosica porodništva i ginekologije sa Univerziteta u Britanskoj Kolumbiji u Kanadi.
“To su obično fizičke aktivnosti kao što je maženje i intimnost, premda su potpuno nepovezane sa seksualnom željom”.
Uz romantične komedije, istraživanje aseksualnosti je vjerovatno učinilo najviše za razdvajanje romantike od seksa, za što su neka istraživanja potvrdila da uključuje različite dijelove mozga.
Tako je nauka sad usmjerena na romantičnu stranu partnerskog života, u čemu im uvelike može pomoći i proučavanje aseksualnosti, piše Ozy.
