Kako otkriti patološkog kockara u BiH

Voditelj Kluba liječenih ovisnika o kocki (KLOK) iz Mostara, spec. traumatske psihologije Marko Romić izjavio je kako je patološko kockanje bolest te kako je u mnogim svojim segmentima slično drugim oblicima ovisnosti, a u nekima je čak i pogubnije.

– Patološko kockanje je bolest prema međunarodnim standardima koji uređuju tu oblast. Osim što propada sam kockar, s njime propada i njegova obitelj, supruga, djeca, roditelji, često uža i šira obitelj – kazao je Romić u intervjuu za Hrvatski medijski servis.

Po njegovim riječima, u današnje vrijeme imamo pojavu sve ranijeg ulaska u kockarske aktivnosti gdje, na primjer, učenici već od šestog razreda osnovne škole počinju odvajati novac koji dobiju za užinu za kladionicu i kockanje.

– Primjećujemo da ima i sve veći broj djevojčica i djevojaka koje kockaju. Razlika je samo u tome što djevojke i žene češće igraju bingo, a muškarci se klade na sportske događaje i sve druge dostupne oblike kocke. Najčešće počinju kockati iz radoznalosti, ili pod utjecajem vršnjaka, a neki, na žalost i pod utjecajem roditelja, koji ih vode sa sobom u kladionice. U početku im sve izgleda bezazleno. Ali, neki od njih brzo upadnu u područje patologije. Neki kockanje shvate kao “biznis” i misle da mogu tako zaraditi potrebne novce. Taj trenutak, kada klađenje i kockanje počnu shvaćati kao “posao” jedan je od najsigurnijih znakova da su kročili u područje bolesti – istaknuo je Romić.

Po njegovim riječima, problem kockanja zahvatio je veliki dio našega društva. Pored učenika osnovne tu su i srednjoškolci, od kojih neki postaju pravi patološki kockari.

Također, kockaju studenti koji zbog kocke gube godine studija, kockaju uposleni, ali i sredovječni i stariji ljudi. Kao posljedice kockanja mnogo je slučajeva gubitka posla, raspada brakova, odustajanja od škole ili studija, pa čak i samoubojstava.

Zbog svega navedenog, Romić smatra kako je stanje zabrinjavajuće, odnosno i više nego katastrofalno, a problem je i u tome što ne postoji dovoljno resursa kako bi se kvalitetno nosili s tim problemom.

– Stručnjaci se ne žele baviti ovim jer je to dugotrajan i frustrirajući posao, koji daje neizvjesne ishode i rezultate. Pri tome, taj posao nitko ne financira, pa i radi toga ljudi nemaju motiva baviti se liječenjem kockanja. Unatoč činjenici da imamo ogroman broj patoloških kockara, mi trenutno na liječenju imamo samo 19 patoloških kockara, koji dolaze iz raznih mjesta Hercegovine – kazao je Romić.

Na pitanje gdje i kako potražiti pomoć, Romić navodi da se osobe s problemom kockanja obrate KLOK-u, koji ima svoju Facebook stranicu, a koju uređuje i vodi on osobno. Stranica nosi naziv Kockanje i klađenje – Klok Mostar. Tu je i Internet stranica: www.zkla-mostar.info, a svatko koga zanimaju informacije o liječenju, može se obratiti i Romiću osobno na broj 063 355 561.

Liječenje patoloških kockara, po Romićevim riječima, odvija se na dva kolosijeka.

– Najprije napravimo individualnu procjenu, intervju s patološkim kockarom i članovima njegove obitelji. Ako procijenimo da treba uključiti neki oblik psihoterapije, to učinimo. Drugi, važniji, dio odvija se u grupnom radu, odnosno u terapijskoj grupi, koja se sastaje jednom tjedno. Na sastanke dolaze patološki kockari i članovi njihove obitelji. Ako se radi o mladićima koji imaju djevojke, onda najčešće dolaze djevojke s njima. Ako se radi o ljudima koji su u braku, na sastanke dolaze supruge ili članovi uže obitelji. Dolazak članova obitelji je jako važan, jer on ne služi samo kao kontrola patološkog kockara, nego je i članovima obitelji potrebna stručna pomoć u takvim situacijama – ističe Romić.

Napomenuo je kako trenutno u Klubu nema nijedna žena koja se liječi od kockanja, ali u ranijem razdoblju bilo ih je ukupno četiri. One su bile raznih dobi, od studentica u dvadesetim godinama, do mladih žena, čiji se brak raspao radi njihovog kockanja, pa sve do žena u mirovini, koje svu mirovinu troše na kockanje.

Što se tiče pomoći u radu, Romić ističe kako najveću pomoć cijelo vrijeme Klubu pružaju franjevci, odnosno gvardijan, župnik i ostali članovi Franjevačkog samostana u Mostaru.

U par navrata dobili su i materijalnu pomoć Grada Mostara i Vlade Hercegovačko-neretvanske županije, no, po Romićevim riječima, ta pomoć je kap u moru potreba.

Na kraju Romić je poručio roditeljima i odraslima da otvore oči i ne shvaćaju olako klađenje i kockanje svoje djece, posebno, ako primijete da im treba sve više novca ili da uzimaju novac ili druge vrijednosti iz kuće.

– Pratite koliko su aktivni u školi ili na poslu, pratite njihovo raspoloženje, jer su često jako neraspoloženi, razdražljivi, odsutni duhom, a i tijelom, često izlaze iz doma, pratite njihove mobitele i što rade na njima, jer se često kockaju na taj način. Ne očekujte da se dogodi čudo, pa da kockari sami prestanu kockati, iako to često pokušavaju ili se kunu da “neće više nikada”. Na kraju, naravno, tražite stručnu pomoć – kazao je Romić u intervjuu za HMS.