dr.fazila topić
Kada se javiti ljekaru u slučaju da dijete dobije proljev
Akutni proljev najčešće je uzrokovan infektivnim agensima (virusima, bakterijama, parazitima, gljivicama). Može se pojaviti nakon upotrebe nekih lijekova, najčešće antibiotika te nesteroidnih antiupalnih lijekova
Proljev (dijareja) je često pražnjenje rijetke ili vodenaste stolice koje dovodi do prekomjernog gubitka vode i elektrolita/minerala putem stolice, piše prvozdravlje.com.
Novorođenčad na prirodnoj prehrani često imaju rijetke stolice, što se smatra uobičajenom pojavom. U prvih nekoliko mjeseci života, obzirom da se prehrana sastoji od tekućine (majčino ili adaptirano mlijeko), stolice rjeđe konzistencije i brzo punjenje pelena su očekivani.
PIŠE: dr. Fazila Topić, specijalista pedijatrije
U fazi izbijanja mliječnih zuba, pojačana je proizvodnja pljuvačke kao odgovor na otok i iritaciju desni, što uz slabiji imunitet i praksu dojenčadi da svijet istražuju ustima, pogoduje pojavi kašasto-proljevastih stolica. Te tegobe, osim oslabljenog apetita i blago povišene temperature (koja ne prelazi 38,5℃), ne prate drugi simptomi, a povlače se sa izbijanjem zubića. Kod starije djece, proljev je učestalo pražnjenje crijeva (tri ili više puta dnevno), a stolice su u tim slučajevima obilne, tečne, obično popraćene groznicom i povraćanjem.
Vrste i uzroci proljeva kod djece
Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) i Svjetska gastroenterološka organizacija (SGO) proljeve dijele, obzirom na duljinu trajanja, na akutni (traje kraće od dvije sedmice) i perzistentni, odnosno hronični (duže od dvije sedmice).
Akutni proljev najčešće je uzrokovan infektivnim agensima (virusima, bakterijama, parazitima, gljivicama). Može se pojaviti nakon upotrebe nekih lijekova, najčešće antibiotika te nesteroidnih antiupalnih lijekova.
Alergije i nepodnošenja neke hrane često se manifestuju proljevom. Trovanje hranom i vodom u kojoj se nalaze bakterijski toksini čest je uzrok proljeva, naročito u kolektivima i tokom ljetnih mjeseci. Proljev koji traje duže od dvije sedmice zahtijeva gastroenterološku obradu. Može biti uzrokovan glutenskom enteropatijom, cističnom fibrozom, malapsorpcijom šećera, alergijskom gastroenteropatijom te hroničnim upalnim bolestima crijeva i nekim parazitima.
Zašto djeca često imaju proljev i brže gube tečnost i elektrolite?
Akutni infektivni proljev (AIP) je jedan od najčešćih uzroka obolijevanja i smrti djece u cijelom svijetu. Prema podacima SZO, godišnje u svijetu od posljedica proljeva umire 1,5 milion djece do pet godina starosti. AIP u težem obliku se javlja kod djece u prve dvije godine života, a najveća učestalost je u dobi od 6 do 11 mjeseci. Razlozi su brojni. U tom uzrastu se uvodi nemliječna hrana, dojenče počinje da puzi i dodiruje predmete oko sebe, dok je nivo antitijela dobijenih od majke snižen.
Djeca dobi dvije do tri godine imaju dvije do tri epizode proljeva u toku godine, a ako borave u vrtiću i dva puta češće (četiri do šest puta). Dnevne potrebe za vodom u fiziološkim uslovima, u odnosu na tjelesnu težinu (tt), kod djece su veće nego kod odraslih. One za novorođenčad iznose 60 ml/kg tt, dojenčad oko 150 ml/kg tt, predškolsko dijete 1000 ml + 50 ml na svaki kg tt preko 10 kg, za školsko dijete 1500 ml + 20 ml na svaki kg preko 20 kg tt. S obzirom da dojenče svakodnevno izmijeni oko 25 posto ukupne tjelesne vode (a odrasla osoba do 6 posto), dojenče i malo dijete, proljevom u relativno kratkom roku, mogu izgubiti veliku količinu tjelesne tekućine. Zbog istog razloga djeca su znatno osjetjivija na gubitak tekućine, u odnosu na odrasle. Tome obično doprinosi i udružena pojava povraćanja, povišene tjelesne temperature i visoke temperature okoline.
Izvori i putevi širenja crijevnih infekcija kod djece
Kontaminirana hrana, voda i direktni kontakt sa kontaminiranim površinama i živim bićima koja su nosioci uzročnika crijevnih infekcija su neki od brojnih izvora infekcije. Djeca se zaraze najčešće preko prljavih ruku, zatim konzumiranjem kontaminirane hrane i tečnosti. U razvijenim zemljama, dvije trećine uzročnika AIP čine virusi (npr. rotavirusi ili norovirusi) i bakterije, a u zemljama u razvoju kao uzročnici prevladavaju bakterije i paraziti.
Na šta možemo posumnjati iz samog toka bolesti?
Ako proljev nastaje naglo, obično je težeg toka. Broj i karakteristike stolica – obilne (kada ih pelena ne može upiti) i vodene upućuju na virusnu ili bakterijsku infekciju; neprijatnog mirisa, sa primjesama sluzi, krvi, gnoja – na bakterijsku infekciju; dok su masne, pjenušave, blijede stolice uobičajene kod poremećaja apsorpcije itd.
Ako su se simptomi pojavili i kod drugih članova porodice ili kolektiva, to upućuje na bacilarnu dizenteriju (čiji su uzročnici: Shigele, Salmonele, enteropatogena Esherichia coli) ili, ako su konzumirali istu hranu, na alimentarnu intoksikaciju. Često se unutar 12 do 48 sati od unošenja uzročnika ili njihovih toksina razvije bolest. Glavni simptom je proljev (sa mogućim primjesama sluzi i/ili krvi), često praćen povišenom tjelesnom temperaturom, bolovima u trbuhu, povraćanjem, opštom slabošću i dehidracijom.
Znaci dehidracije koje roditelji trebaju prepoznati
Pojačano žeđanje, manje vlažne ili suhe sluznice usne šupljine, manje vlažan, suh i bjeličasto obložen jezik, oslabljen tonus kože (kada se podignut nabor kože se sporo vraća u normalan položaj), uvučena fontanela kod dojenčadi, pospanost, razdražljivost, smanjeno mokrenje, ubrzan puls – ukazuju na dehidraciju. Blijeda koža, upale očne jabučice, odsustvo suza, ubrzano disanje, ubrzan i slabo opipljiv puls, odsustvo mokrenja (duže od osam sati) ukazuju na životno ugrožavajuću dehidraciju i prijeteći razvoj hipovolemijskog šoka.
Kada trebate dijete odvesti ljekaru?
Brzina razvoja dehidracije zavisi od dobi djeteta i od težine bolesti. Manja djeca teže podnose i manje gubitke. Ne smijemo zaboraviti da mala djeca ne mogu sama uzeti tečnost i da njihov unos tečnosti zavisi od drugih osoba koje brinu o njima. Za procjenu veličine gubitka tečnosti važan podatak je tjelesna masa djeteta prije početka bolesti.
Ako pored poduzetih mjera ne dolazi do poboljašnja, odnosno, ako proljev traje duže od jedan dan kod djece mlađe od godinu dana, duže od dva dana za djecu od navršene godine pa do navršene tri godine, duže od tri dana za stariju djecu, treba se obratiti ljekaru. Novorođenče sa više od tri obilne, proljevaste stolice na dan, naročito ako uz to i slabije doji, povraća, ima povišenu temperaturu (viša od 38℃) treba odmah odnijeti na pregled pedijatru. I nakon novorođenačke dobi, ako dijete uz proljev ima bilo koji od sljedećih simptoma: povraća, odbija da jede i pije, ima povišenu tjelesnu temperaturu, ako se pojavi krv u stolici, crna stolice, poliježe, ima kožni osip, treba ga odmah odvesti ljekaru bez obzira na dužinu trajanja simptoma.
Dehidracija koja prema SZO zahtijeva ljekarski nadzor je prisutna ako se pojavljuju dva ili više simptoma: upale oči, jaka žeđ, nemir ili razdražljivost, oslabljen turgor kože. U slučaju teške dehidracije, sama oralna rehidracijska nadoknada je nedovoljna te je neophodno odmah se javiti u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Tri osnovna pravila liječenja dijareja za roditelje:
1. Spriječiti razvoj dehidracije
2. Liječiti dehidraciju, ako je prisutna
3. Hraniti dijete da bi se spriječili nutritivni poremećaji.
Za sprečavanje i liječenje dehidracije davati oralne rehidracijske otopine ili rastvore ORS (oralne rehidratacijske soli), npr. Rehydrosol® ili slično, potom blago zaslađen čaj, sok od jabuke, rižinu sluz, nemasne supe. Prema smjernicama SGO, koristiti ORS za rehidraciju brzo – unutar tri do četiri sata 50-100 ml/kg, ovisno o stepenu dehidracije, a zatim nastaviti nadoknađivati tekuće gubitke (uzrokovane stolicom, povraćanjem, povišenom temperaturom).
Poslije svake rijetke stolice, djeci mlađoj od dvije godine treba dati 50-100 ml ORS, djeci u dobi od dvije do deset godina 100-200 ml, a djeci starijoj od deset godina prema osjećaju žeđi. Za dojenčad na prirodnoj prehrani preporučuje se nastavak dojenja. Dojenčad na umjetnoj prehrani se preporučuje hraniti adaptiranom formulom u koju se kod dojenčadi starije od četiri mjeseca može dodati četvrtina bočice rižine sluzi. ORS dojenčadi davati između podoja ili hranjenja.
Ne treba izbjegavati hranu duže od četiri sata od započinjanja oralne rehidracije. Hrana stimuliše obnovu sluznice probavnog trakta. Ona treba da je prilagođena dobi djeteta, lahko probavljiva (preporučuje se kuhano povrće, nemasno meso, riža i druge žitarice, od voća banane, pečene jabuke). Iz prehrane treba eliminisati slatkiše, sokove, masnu i prženu hranu te hranu bogatu vlaknima. Mlijeko se ne preporučuje radi oštećene sluznice tankog crijeva i sekundarnog manjka laktaze, enzima koji razlaže laktozu – mliječni šećer. Preporučuje se uravnotežena prehrana, česti manji obroci (svaka tri sata).
Po preporuci ljekara, roditelji bi trebali u liječenje uvesti i antidijarojik – nifuroksazid u obliku suspenzije već kod djece starije od jednog mjeseca života – koji svoje antimikrobno djelovanje ispoljava isključivo u lumenu crijeva, čime se izbjegavaju sistemski neželjeni efekti koje mogu imati neki drugi lijekovi. Ne stupa u interakciju sa drugim lijekovima, štiti normalnu bakterijsku floru, brže dovodi do izlječenja. Mogu se dodati i probiotici. Probiotici Lactobacillus rhamnosus GG i Saccharomyces boulardi su dodaci prehrani korisni u liječenju dijareja nakon upotrebe antibiotika i u skraćenju trajanja dijareja uzrokovanih virusima.
U liječenju akutne infektivne dijareje nifuroksazid se ne može zamijeniti probioticima već oni mogu samo biti suportivna – dodatna terapija. Njega kože pelenske regije uz pojavu proljeva mora biti intenzivirana. Obavezno je često mijenjanje pelene, pranje kože mlakom vodom, posušivanje pamučnim tkaninama tapkanjem da bi se smanjilo oštećenje kože i nanošenje zaštitnih krema za njegu kože pelenske regije.
Prevencija proljeva kod djece
Najvažnija preventivna mjera je često i temeljito pranje ruku, zatim dobra termička obrada hrane, pravilno čuvanje hrane, korištenje mikrobiološki i hemijski čiste vode, racionalna upotreba antibiotika, vakcinacija protiv rotavirusne infekcije i drugo.
Ono što bi roditelji još trebali znati
Povremena stolica koja je nešto rjeđa od uobičajene ne znači da dijete ima proljev. O proljevu govorimo kada dijete u toku 24 sata ima više od tri obilne, vodenaste ili kašaste stolice koje poprimaju oblik posude u kojoj se nalaze. U tom slučaju treba povećati unos tečnosti davanjem ORS (često, gutljaj po gutljaj) da bi se nadoknadio gubitak vode i elektrolita stolicom. U roku od četiri sata nakon početka proljeva treba započeti sa uravnoteženom prehranom.
Gladovanje i restriktivne dijete se ne preporučuju jer usporavaju oporavak crijevnih ćelija koje dobivaju hranjive tvari najvećim dijelom direktno iz hrane u crijevima. Iz prehrane treba izbaciti slatkiše, sokove, gazirana pića, mesne prerađevine, prženu hranu, sirovu hranu bogatu vlaknima, mahunarke. Uvesti lahko probaljivo kuhano povrće (mrkva, krompir, bundeva, batat, pasirani grašak), sve žitarice i njihove proizvode (hljeb, tjestenina, riža, palenta, griz, proso), od voća banane, avokado i pečene jabuke, zatim kuhano meso peradi, teletinu, junetinu, ribu, kuhana jaja, od mliječnih proizvoda jogurt, kefir, sireve, maslinovo, suncokretovo, laneno ulje, maslac. Dojilje treba da nastave dojiti uz dodatak rastvora ORS između podoja, nije potrebno dodavati vodu. Kod djece kojoj je uvedena dohrana, nastaviti davati uvedene namirnice uz dodatak rastvora ORS.
Znakovi blage dehidracije su suhe usnice i žeđ. Dijete treba pratiti i nadoknađivati mu tečnost. Ako odbija da uzima rastvor ORS, može se davati blago zaslađen čaj i supa. Ako dijete povrati, treba sačekati 30-ak minuta pa nastaviti pojiti sa rastvorom ORS u malim gutljajima.
Ako ne dolazi do poboljšanja, obratite se ljekaru. Djecu sa simptomina akutnog proljeva treba izdvojiti iz dječijih kolektiva i vratiti ih tek nakon što prođe 24 sata bez tegoba.