Vremenska prognoza Stanje na putevima Kursna lista

Javna kuhinja Obrok ljubavi u Banjoj Luci “živi” od naroda

javna kuhinja (1)

Javna kuhinja Obrok ljubavi Udruženja Mozaik prijateljstva u Banjaluci trenutno hrani više od 560 osoba sa toplim obrokom koji se priprema nedjeljom, te tokom sedmice podjelom hrane koju dobiju od firmi i građana.

Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja Mozaik prijateljstva kaže da uvijek nalaze načine kako bi došli do hrane i podmirili potrebe ljudi.

“Mozaik prijateljstva je možda malo specifična javna kuhinja koja možda najviše živi od naroda. Grad Banjaluka obezbijedio je prostorije, dobijamo i nešto novca za hranu, ali najviše ovdje daju ljudi. Gledamo da zajedno sa ljudima hranimo druge koji nemaju od čega da žive. Napravili smo različite akcije da ljudi ne bacaju hranu nego da doniraju, na primjer da kada slave rođendan ili bilo šta – da ne bacaju hranu nego da sve donesu ovdje, a mi to drugim ljudima dajemo”, rekao je Miroslav Subašić u razgovoru za Anadolu Agency (AA).

U toku je renoviranje prostorija javne kuhinje kao i trpezarije koju koristi dio korisnika, dok drugi hranu odnose kući, a trećima se vrši dostava. Subašić je objasnio da nisu imali adekvatne uslove za javnu kuhinju, ali zahvaljujući donacijama uskoro će ovaj prostor pretvoriti u uredno, čisto i lijepo mjesto.

“Cilj nam je da ova ovdje prostorija bude nešto posebno da kada je već čovjek došao do toga da mora da jede u javnim kuhinjama dajte da mi damo sve od sebe da to budu pravi uslovi”, rekao je Subašić.

Ova javna kuhinja funkcioniše već 15 godina, a od samog početka u njoj se hrani i Vinko Dejanović iz Banjaluke koji osim što je korisnik volontira kada god udruženju treba pomoć.

“Volim se družiti sa njima. U toku sam onoga šta se dešava, ja im pomognem i tako. To mene kao čovjeka koji sam izgubio mnogo štošta, koji sam u ovom gradu izgubio i dostojanstvo koje sam imao povrati. Jer ja sam moler po struci, i jednostavno ovdje se osjećam siguran. Ovdje se osjećam kao čovjek, a najbolje je biti čovjek od svega toga”, rekao je Dejanović.

Objasnio je da pošto ima 57 godina, kao moler ne može pronaći posao, ali zahvaljujući Mozaiku prijeteljstva – upražnjava dan kako treba.

“Ustvari kad meni ljudi pomažu, pomažem i ja njima ili daj nešto da bi nešto dobio”, kaže Dejanović.

Mozaik prijateljstva tokom sedmice pravi pakete, dijeli odjeću, ali i namještaj. Pokrenuli su čitav niz akcija kako bi obezbjedili hranu za sve kojima je to potrebno. Između ostalog, po uzoru na evropske zemlje postavili su pet kontejnera za odjeću u Banjaluci, a planiraju da ovu akciju “Hljeb od tekstila” prošire i na područje Doboja i Sarajeva.

Jednom sedmično prazne kontejnere, daju korisnicima da uzmu šta im treba, a ono što niko neće recikliraju, odnosno prodaju pamučne krpice kako bi obezbjedili novac za hranu. Osim toga kutije za donacije za javnu kuhinju nalaze se u brojnim trgovačkim objektima, a novina su i kontejneri za hranu postavljeni u četiri marketa u koje građani mogu da ostave hranu namjenjenu za podjelu korisnicima javne kuhinje.

Na pitanje da li se dešavalo da neko od korisnika dođe, a da mu ne mogu pomoći Subašić je objasnio da se bore da nikada nikoga ne vrate.

“Bilo bi najgore da u današnje vrijeme čovjek nema od čega da živi. Gledamo da odgovorimo na potrebe i da čim se popravi situacija kod određenih ljudi da njih mjenjaju oni ljudi kojima je situacija teža”, rekao je Subašić.

Bez obzira na dugogodišnje iskustvo uvijek se kaže iznenadi dobrotom nekih ljudi.

“Imate malih ljudi kako ih ja zovem odnosno velikih ljudi koji su gotovo i neprimjetni, možda nemaju nigdje ništa, a gledaju ono svoje što imaju da podjele s drugima”, rekao je Subašić.

Osim toga pojavljuju se i preduzeća koja su prihvatila ideju ovog udruženja, da ne bacaju hranu nego da je doniraju prije isteka roka i da se podijeli.

Po siromaštvu u Banjaluci, prema riječima Subašića najviše govori podatak da radi pet javnih kuhinja što pokazuje da je potreba za hranom jako velika.

“Što god vrijeme ide tako se hrana sve više i više traži”, rekao je Subašić.

Cijeni da takva situacija nije samo u Banjaluci nego i globalno, jer sve je više ljudi koji si ne mogu obezbjediti hranu.