Iskustva ljudi koji su doživjeli kliničku smrt: Sve je utihnulo i pocrnilo
Postoje mnoge teorije o tome što se događa kada umiremo, a jedna od najpopularnijih, koju su svi više puta čuli, svakako je ona kako je ‘neko nakon smrti ugledao svjetlost i tunel’ ili mu se pak ‘cijeli život u sekundi odigrao pred očima’ pri zadnjem izdisaju.
No postoje oni kojima ne možemo negirati doživljaj zagrobnog života, a to su ljudi koji su preživjeli kliničku smrt, odnosno koji su nekoliko trenutaka bili mrtvi. Evo iskustva nekih od njih:
1. Prije pet godina je iskrvario na operacijskom stolu i bio je mrtav nekoliko minuta.
– Probudio sam se u prostoru koji je izgledao kao svemir, ali nije bilo zvijezda, ni svjetlosti. Nisam lebdio, samo sam bio tamo. Nije mi bilo ni hladno, ni toplo, niti sam osjećao žeđ ili glad; jednostavno neutralno.
Znao sam da su svijetlo i ljubav tu u blizini, ali nisam imao potrebu da ih potražim. Sjećam se da sam razmišljao o svom životu, ali to nije bila montaža.
Kao da sam listao stranice knjige, i pojedini dijelovi su se isticali. Što god da je to bilo, promijenilo je moje razmišljanje o nekim stvarima.
2. Nakon što je doživio nesreću na motoru gotovo je tri minute ležao klinički mrtav do dolaska vozila hitne pomoći.
– Sjećam se samo da sam bio na pločniku i sve je utihnulo i pocrnilo. Jedini razlog zbog kojeg nisam zaspao je bizaran trenutak kada sam čuo nekoga da viče: ‘Hajde, ustani! Ustani!’.
Taj neko mi je lupao po kacigi (koja mi je bila zaglavljena na glavi zbog udara). Kada sam otvorio oči, vidio sam brata kako čuči pored mene. To je bilo čudno, jer mi je brat umro od predoziranja prije nekoliko godina.
Jedino se još sjećam da je glancao svoj sat i prokomentirao ‘da će oni uskoro stići’ i otišao.
3. Dok mnogi opisuju smrt kao prazninu, jedan je čovjek imao drugačije iskustvo nakon što mu je, poslije alergijske reakcije, srce prestalo kucati na neko vrijeme.
– Sjećam se osjećaja kao da sam usisan, polako, kao sa sam uvučen u vodu i crnilo nestaje. U jednom trenutku sam se našao u vrtu.
Nije bio ispunjen cvijećem, samo prašinom i nejednakom travom. Tu se nalazilo i igralište sa ringišpilom u sredini i dvoje djece je trčalo okolo. Dječak i djevojčica. Teško je to objasniti, ali mogao sam birati želim li ostati ili otići, ali svaki put kada sam se pokušavao vratiti, stajao sam na mjestu.
Prošao sam sve razloge zašto se želim vratiti i kada sam došao do toga da ne želim napustiti majku, to što me je držalo, konačno me je pustilo. Vratio sam se u svoje tijelo. Srce mi je stalo na šest minuta.
4. Kao tinejdžer je bio mjesecima na kemoterapiji, kad mu je nekontrolirano krenula krv iz nosa. Stanje mu se pogoršalo i doživio je kliničku smrt.
– Najgori dio od svega je kako mirno sve djeluje. Kao da čekate da pritisnete dugme na budilici ili tonete u san, ali znate da morate u školu ili na posao, pa ne smijete zaspati.
5. Nakon srčanog udara je tri puta pao u kliničku smrt.
Imao sam srčani udar prošle godine i srce mi je triput stalo u operacijskoj sali. Navodno, tri puta su me vratili u život i svaki put sam izgovorio drugu šalu. Nije bilo svjetala ili nečeg sličnog, samo san.
6. Kao posljedica nesreće na motoru, disanje i puls su mu stali. Nakon dvije minute ga je spasio prijatelj.
– Za mene je smrt bila samo praznina. Bez snova, vizija ili bilo čega sličnog. Samo ništa. Pitao sam desetak puta što se dogodilo i trebao bih biti da sretan što sam živ, ali nemam osjećaj da sam stvarno bio mrtav.
