Iskrene ispovijesti djevojaka: Zašto smo se odlučile na abortus?
Bez obzira na to što je 21. vijek i što se ističe da je žensko pravo i te kako bitno, kada je u pitanju vještačko prekidanje trudnoće (abortus) osuda društva i dalje ne prestaje.
Samo za američki Cosmopolitan, 6 djevojaka je iskreno je govorilo o abortusu, zbog čega su se odlučile na ovaj korak i da li su se pokajale zbog svoje odluke!
“Kada sam ostala trudna bilo mi je 20 godina i nisam imala nikakve dileme oko abortusa. Radila sam kao konobarica preko dana, a kao šanker tokom noći. Nisam imala ni zdravstevno osiguranje. Bila sam naravno nervozna kada sam krenula na abortus. Kada je anestezija počela da djeluje osjećala sam se kao da sam na tetoviranju. Tetoviranje boli, ali uvijek pomisliš da ćeš dobiti nešto iz tog bola. Bilo mi je neprijatno i strano, ali ubjeđivala sam sebe da je to najbolje što mogu da uradim. Ubjeđivali su me i da rodim dijete i dam na usvajanje, ali kako bih mogla 9 mjeseci da nosim dijete u stomaku kada radim fizički naporan posao. Ne bih bila uspješna i sretna žena, da sam u tom periodu rodila dijete. Postala sam nezavisna osoba koja je pronašla sreću, a to je uostalom i najbitnije”. Celina Perez, (34)
“Imam policistične jajnike pa su moje menstruacije uglavnom bile neredovne! Kada mi je kasnilo mjesec dana, pomislila sam Nema veze, to mi je ionako stalno dešava. Osobe sa sindromom policističnih jajnika teško ostaju trudne pa se uopšte nisam brinula sve do trenutka kada sam počela da osjećam čudno. Imala sam 19, moj dečko 18, bili smo preplašeni! On je vojnik i nije često kući, a baš tada je dobio prekomandu i trebalo je da bude godinu dana razdvojen od mene. Jedino o čemu sam mislila je da ne mogu sama sve to da iznesem, pogotovo što ne dolazim iz bogate porodice. Radila sam 40 sati sedmično i studirala psihologiju… Još uvijek mislim da je to bila jedina odluka i da nisam pogriješila! Iako su baš tog dana bili protesti protiv abortusa i nije nimalo bilo prijatno ući u kliniku uz pomoć obezbjeđenja!” – Holly Bland (21)
“Bila sam na koledžu i imala sam dečka koji je par godina bio stariji od mene. Nisam imala mnogo seksualnog iskustva. Ne možete da razdvojite moju rasu od vaspitanja! Doktor u klinici je bio zaista fin i ljubazan, ali je i on imao rasistički komentar: “Da li ideš u školu? Izražavaš se prilično lijepo”. Također, bi me u porodici podsjetili da se od crnačkih djevojaka očekuje da rano ostanu u drugom stanju. Bez obzira na stereotipe koji vladaju, razlog zbog kojeg sam se odlučila na prekid trudnoće jeste taj da nisam bila spremna za odgovornost kao što je dijete! Iako sam u svom životu već imala ljude koji su bili odlični mladi roditelji, nisam mogla da se nosim sa tim! Moj izbor je bio – abortus! Moramo da osnažujemo ljude da prave izbore za koje smatraju da su dobri za njih, umjesto što će ispunjavati želje okoline!” – Shanelle Matthews (31)
“Kada sam uradila test i saznala da sam trudna (opet), moj suprug i ja smo u jedan glas izgovorili: “Ne, ne možemo ponovo”. Imamo troje djece, blizance od 5 godina i devojčicu od 2. Obožavamo se i zaista smo jedna srećna porodica. Osim porodičnih obaveza, radila sam dva posla… Zvuči ludo, ali prva reakcija je bila “Pa ja ne mogu da radim!”Abortus je bio jedino rješenje i nisam se pokajala ni jednog trenutka”. – Jaimielynn Lake (32)
“Moja sestra je ostala trudna u srednjoj školi i prvo što sam pomislila je da će da abortira…ali nije! Razmišljala sam u slučaju da mi se desi isto, sigurno bih se odlučila na prekid trudnoće. I desilo se, ali ne u srednjoj već nakon što sam diplomorala na fakultetu! U tom periodu ni ja ni moj partner nismo imali posao! Prvo smo otišli u centar sa savjetovanje i kada je terapeutkinja rekla “vaša beba” i ubjeđivala da je zadržimo osjećala sam se užasno! Nisam to željela! Nakon te terapije, potražila sam kliniku i riješila da abortiram. Kada budem spremna da imam dijete, da ga čuvam i podižem, tada ću ga i roditi…Mislim da sam donijela pravo odluku!” – Samantha Romero (26)
“Na ginekološkom pregledu, doktor je utvrdio da sam u drugom stanju i pitao me šta želim da uradim. Odmah sam odgovorila da želim abortus i da mi zakažu što je prije moguće! S obzirom na to da radim u federalnoj vladi i imam zdravstveno osiguranje, mislila sam da neće imati nikakvih problema! Međutim, doktor je došao i saopštio mi da oni ne smiju da zakazuju abortuse federalnim radnicima. Osjećala sam se tako užasno kao da su mi rekli da ne treba da budem ponosna na svoju karijeru i sve što sam postigla, jer upravo zbog toga ne mogu da mi urade medicinski zahvat! Medicinska sestra mi je prišla, zagrlila me je i dala broj jedne klinike. Prema ultrazvuku bila sam 8 sedmica i 3 dana trudna. Sve do tada nisam shvatala koliko su tada i dani i sedmice bitne! Rekla mi je da ukoliko želim medicinski abortus, 9 sedmica je maksimalno i da moram odmah da zakažem! Bilo je pola 5 i imala sam pola sata vremena da zakažem abortus, inače više neće biti nade!” Loren Clark-Moe (31)
