Infekcija i nakon vakcine? Moguće, ali vakcine spašavaju život!

I vakcinisani mogu da se zaraze korona-virusom. Ali onda najčešće imaju samo blaže simptome. Vakcine sprečavaju teške simptome ili smrtni ishod od posljedica Kovida-19.

Uvijek iznova stižu vijesti o tome da su i vakcinisani oboljeli od Kovida-19. Ali to ne treba da bude razlog za čuđenje, niti argument protiv vakcinisanja. Jer čak i ako neko nakon vakcinisanja ima blage simptome ili je pozitivan na korona-virus, vakcina ostaje efikasna. Jer ona radi ono što zapravo i treba da radi: sprečava teške oblike bolesti, a time i smrtonosni ishod, piše Deutsche Welle.

Koliko su trenutno odobrene vakcine efikasne?

Sve vakcine koje su do sada odobrile zdravstvene službe EU (EMA) i SAD (FDA) imaju veliku efikasnost.

Recimo iRNK vakcine Bajontek/Fajzer i Moderna imaju efikasnost od 95 odsto, vektorska vakcina AstraZeneka, prema najnovijim podacima, 76 odsto. To međutim znači da je moguće zaraziti se i nakon vakcinacije.

Ali ako se efikasnost ocjenjuje u odnosu na teške simptome bolesti, sve vakcine prolaze znatno bolje. Ukoliko dođe do infekcije one obično sprečavaju težak tok bolesti, zbog kojih pacijenti moraju da budu priključeni na respirator ili od čijih posljedica umiru.

Zašto ipak ima smrtnih slučajeva i nakon vakcinacije?

I u Njemačkoj je već bilo slučajeva da su stariji ljudi u staračkim domovima i nakon primljene vakcine imali teške simptome Kovida-19 ili čak umrli. Međutim, nalazi pokazuju da su se ti pacijenti zarazili neposredno prije ili nakon vakcinacije. Vakcina dakle nije imala dovoljno dugo vremena da razvije adekvatnu imunološku zaštitu i da zaštiti pacijenta.

Institut Robert Koh (RKI) piše da naročito dvije okolnosti mogu da dovedu do oboljenja nakon vakcinacije: ukoliko se infekcija dogodila kratko prije ili u prvim danima nakon vakcinisanja. Jer tijelu su potrebne oko dvije nedjelje kako bi izgradilo imunološku zaštitu. Potpuna zaštita se postiže tek nakon druge doze vakcine.

Sterilizirajući ili funkcionalni imunitet?

Ljekari prave razliku između sterilizirajućeg i funkcionalnog imuniteta. Sterilizirajući imunutet znači da osoba koja je vakcinisana više nikoga ne može da zarazi. Prve analize vakcina Bajontek/Fajzer iz Izraela pokazuju da ljudu koji su primili dvije doze vakcine imaju 92 odsto manji rizik da zaraze druge ljude.

Tako barem za ovu vakcinu može da se kaže da razvija prilično visok sterilizirajući imunitet protiv najčešćih varijanti virusa. Još uvijek nema pouzdanih podataka za sve vakcine, ali vjerovatno su i kod drugih slične vrijednosti.

Zato važi sljedeće: tek kada postoje jasni dokazi da vakcinisana osoba ne može da zarazi druge ili kada se postigne dovoljno visok imunitet krda, vlasti mogu vakcinisane osobe da oslobode obaveze nošenja maski ili držanja odstojanja. Ali još uvijek nismo dotle stigli.

Sa druge strane je dokazano da funkcionalni imunitet garantuju sve vakcine. One sprečavaju ili smanjuju rizik od teških simptoma. Pa čak i u rijetkim slučajevima bolesti one značajno skraćuju njen tok.

Koliko dugo vakcina štiti od infekcije?

Za sada nema jasnog odgovora, bez obzira o kojoj je vakcini riječ. Prije nego što su vakcine odobrene, istraživači su uspjeli da utvrde koliko su one bezbjedne. U trećoj fazi razvoja vakcina takođe se radilo o funkcionalnoj efikasnosti.

Potrebno je vrijeme da bi se utvrdilo koliko dugo traje imunitet. Zato se period nakon odobravanja često označava kao četvrta faza razvoja vakcina. Trenutno smo usred te faze. Pouzdane informacije o trajanju imuniteta biće dostupne tek nakon nekoliko mjeseci ili čak godina.

Koje su posljedice mutacija?

Različite vakcine različito reaguju na različite mutacije.

Proizvođače vakcina recimo zabrinjava varijanta P.1 koja je otkrivena u Brazilu i sa kojom se zarazio veliki broj ljudi, iako su već jednom bili zaraženi ili su se već vakcinisali. I sa južnoafričkom varijantom B.1.351 mogu da se zaraze i oni koju su vakcinisani. Ljekari su to mogli da dokažu na primjeru vakcine AstraZeneka.

Ali i u tom slučaju ljekari polaze od toga da će vakcina doprineti da simptomi bolesti budu blaži, kao i da će doprineti smanjenju broja pacijenata kojima je potrebno intenzivno medicinsko liječenje.

To ima veza sa tim da se imunitet sastoji od dvije komponente: od imuniteta-antitela protiv spajk-proteina, gdje pojedine komponente mogu da mutiraju i od imuniteta-T-ćelija, koji nastavlja da štiti i kada antitela više ne djeluju.