“Hejterici” koja je nazvala debelom dala originalan odgovor

Emily Farrington Smith majka je dvoje djece. Redovno odlazi u teretanu kako bi svoje tijelo dovela u formu, a tokom nedavnog treninga slučajno je čula razgovor u kojem ju je jedna žena nazvala debelom.

Njezin odgovor “hejterici” oduševio je mnoge, ponajviše zbog potpuno neočekivanog kraja.

“Danas su mi rekli da sam debela.

Nije to bilo iza mojih leđa, više direktno u lice, ali nisi mislila da te mogu čuti. Znaš, nemam kćerke, ali imam sestre. Odbijam se pomiriti s tim da će odrasti u svijetu u kojem će brinuti o tome što drugi ljudi misle o njima ili misliti da su manje vrijedne zbog svoje težine.

Vidiš, upravo sam završila s vježbanjem. U teretani sam jer pokušavam poboljšati samu sebe i iako me tvoj komentar u početku povrijedio, sada me iskreno nije briga što misliš o meni. Visoka sam 175 centimetara i imam 110 kilograma.

Da, rekla sam to naglas. Teža sam od svog muža, a on nikada nije imao problem s tim. Nikada u 10 godina i 15 kilograma koliko sam se udebljala otkada smo zajedno.

Moje tijelo je stvorilo i othranilo dva ljudska bića. Proživjelo je život pun avantura i zabave. Znaš što inače ide u paketu s tim? Debljina. Jela sam rođendanske torte sa svojom voljenom porodicom, vino, čokoladu i tacose s prijateljima, večere sa suprugom.

Natrpali smo šake i šake kokica u svoja usta gledajući urnebesno loše B filmove i napravili hrpe palačinki sa svojom djecom. Neću dopustiti da mi tvoj komentar oduzume želju da jedem, pijem i budem sretna.

Žao mi je osjećaš potrebu da nekoga srušiš samo zato da bi se osjećala važnije. Odlučila si verbalizirati demone unutar svoje duše. Znaš što? Nastavit ću vježbati. Vjerovatno ćeš me i dalje viđati u teretani. Ko zna, možda ćemo zajedno ići na vježbe…

Nadam se da ćeš ovo pročitati i razmisliti o svojim ružnim razmišljanjima. Činjenica da imam obline, da sam najveća u svojoj obitelji i među svojim prijateljima nije mi nepoznanica.

Ne živim u nekom balonu zablude da sam mršava ili da pripadam u nametnute okvire onoga što društvo smatra prihvatljivim. Srce je ono što te čini vrijednim, a samopouzdanje ono što te čini lijepim. To je poruka s kojom moje sestre moraju odrastati. Poruka u koju ja još više želim vjerovati.

Znam da povrijeđeni ljudi imaju potrebu povrijediti druge ljude, ali moraš pokušati shvatiti da svatko vodi svoju unutarnju bitku. Ne znam koja je tebe navela da mi kažeš to što si rekla. Kada te sljedeći put vidim, nasmiješit ću se i pozdraviti te.

Očito je da trebaš prijatelja”.