Evropa u problemu apokaliptičnih razmjera: Vode ima sve manje, rijeke i vodotoci presušuju

Posljedice klimatskih promjena osjećaju se u svim dijelovima svijeta. Polarne ledene ploče se tope, a nivo mora raste. U nekim regijama sve češće dolazi do ekstremnih vremenskih uslova i kiša, dok se u drugima javljaju sve intenzivniji toplinski valovi i suše.

Hitno moramo početi poduzimati mjere za očuvanje klime, inače će se ti učinci samo pojačavati.
Ozbiljne suše i rijetke kiše u posljedne vrijeme nametnule su restrikcije vode u zemljama Europe. Klimatske promjene se osjećaju u cijelom Starom kontinentu.

Piše: Omer Kovčić

Predviđa se da će u središnjoj i istočnoj Europi glavni učinak klimatskih promjena biti ekstremne temperature, koje, zajedno sa smanjenjem količine ljetnih oborina, mogu povećati rizik od suša i potražnju za energijom tijekom ljeta. Zbog veće količine oborina tijekom zime, predviđa se da će se povećati intenzitet i učestalost riječnih poplava tijekom zime i proljeća (u raznim regijama). Uz to, predviđa se i da će klimatske promjene rezultirati većom varijabilnošću prinosa usjeva i češćim šumskim požarima.

Pojačani klimatskim promjenama koje je uzrokovao čovjek i prekomjernom potrošnjom vode, dijelovi južne Evrope osjećaju posljedice ekstremnijih toplinskih valova i dugotrajnijih suša.

Jug Evrope “gori”

Trenutno Vlade Portugala, Španije, Italije pozivaju građane da ograniče korištenje vode na najmanju moguću mjeru, međutim na nekim mjestima to nije dovoljno.

Dok privatna potrošnja vode u EU iznosi samo 9% ukupne potrošnje, oko 60% se apsorbira u poljoprivredi. Može se reći da su suše jedna stvar, dok drugu stvar predstavlja koliko se vode uzima iz sistema.

U Italiji, situacija je vjerovatno najdramatičnija u sjevernoj dijelu, gdje regija trpi najgoru sušu u posljednjih 70 godina. Više od 100 gradova pozvano je da ograniče potrošnju vode što je više moguće.

Početkom ove sedmice, italijanska vlada proglasila je vanredno stanje u pet regija do kraja godine. Planira se osigurati 36 miliona eura (37 miliona dolara) u kratkom roku za borbu protiv krize vode.

Italy has declared a state of emergency in five northern regions following a worsening drought.

Even the country's longest river, Po, is drying up.

Water levels are so low that even a shipwreck from WWII has resurfaced. pic.twitter.com/kPhzkMDk4R

— DW News (@dwnews) July 4, 2022

Zbog višemjesečne suše i rijetkih kiša tokom zimskog perioda, vodostaji rijeka Dora Baltea i Poa koje su ujedno i najveće rijeke u Italiji su osam puta niži nego inače. Obje rijeke vodosnabdijevaju jednu od najvažnijih poljoprivrednih regija u cijeloj Europi, s 30% proizvodnje trenutno ugroženom sušom.

Gradonačelnik grada Verone objavio je da je zalijevanje vrtova i sportskih terena, pranje automobila i terasa te punjenje bazena zabranjeno do kraja augusta kako bi se očuvale zalihe pitke vode.

Grad Pisa također pribjegava racioniranju. Od ovog mjeseca voda za piće može se koristiti samo “za kućnu upotrebu i ličnu higijenu”. Nepoštivanje će rezultirati kaznama do 500 eura.

U međuvremenu u gradu Milanu su isključene sve ukrasne fontane.

Gradonačelnik gradića Castenaso problemu je pristupio na nekonvencionalan način, a to je da je zabranio frizerima i brijačima da svojim mušterijama peru kosu dva puta. U gradiću od 16.000 stanovnika radi 10 frizerskih salona, a sa mjerom da se uštedi hiljade litara vode dnevno.

#Italy’s longest river, Po, is facing unprecedented #drought in 70 years, threatening 1/3 of agricultural production. Lack of rain & high temperatures created these problems. Another major #ClimateCrisis @TheWaterCentre @WRDWaterMatters pic.twitter.com/81H3tF5OVN

— Asit Biswas (@asitkbiswas) July 5, 2022

Portugal se još zimi počeo pripremati za izuzetno sušnu godinu. Početkom 2022 godine nedostatak oborina i niskog nivoa vode u hidroakumulacijama potaknuli su vladu da ograniči korištenje hidroelektrana na dva sata sedmično. Cilj je da se obezbijedi vodosnabdijevanje pitkom vodom za 10 miliona stanovnika Portugala najmanje dvije godine.

Ono što je postalo vidljivo tokom zime danas je još očitije. Do kraja maja jaka suša već je vladala u 97% zemlje.

Duarte Cordeiro, portugalski ministar za okoliš i klimatske akcije, izjavio je prošli tjedan da će uprkos trenutnim pripremama, zemlja morati živjeti s ograničenjima i višim troškovima vode u budućnosti. Duarte je pozvao poslovnu zajednicu da ulaže u mjere za uštedu vode, a Nihat Zal iz EEA vidi različite mogućnosti za povećanje učinkovitosti i smanjenje rasipanja vode.

U Portugalu u prosjeku se 25 posto vode izgubi na putu od izvora vode, primjerice od rijeke do industrijskog područja. Učinkovitija vodna infrastruktura donijet će “velike potencijalne uštede”.

Španija je također izrazito suha, s dvije trećine ukupne kopnene površine u opasnosti od dezertifikacije. Nekad plodna tla sve se više pretvaraju u pijesak, posebno nakon druge najsušnije zime od 1961 godine, navodi španjolski meteorološki ured.

Na sjeveru je 17 mjesta bilo prisiljeno poduzeti drastične mjere već u februaru, a grad Campelles u Kataloniji ograničio je upotrebu vode na nekoliko sati dnevno. Za hitne slučajeve, općina je svakodnevno deponirala kante s vodom na pet lokacija u selu.

?: an old village that appeared in Spain in February due to a #Drought.
Spain is extremely dry, with two-thirds of its total land area at risk of #Desertification. ?
?https://t.co/vQuUi8yqoF pic.twitter.com/BPDrFue3br

— DW Global Ideas & Environment (@dw_environment) July 5, 2022

U gradiću Vacarisses u pokrajini Barcelona bunari i cijevi podzemne vode su također suhi. Trenutno ljudi tekuću vodu imaju samo između šest i deset ujutro, te od osam navečer do ponoći.

Španija je treći najveći proizvođač poljoprivrednih proizvoda u EU. Najmanje 70 posto sve slatke vode koristi se za poljoprivredu, stoga potražnja ne prestaje rasti.

Iako se učinkovito navodnjavanje kap po kap već koristi na velikom dijelu poljoprivrednog zemljišta, barem jedna petina još uvijek se navodnjava neodrživim metodama.

Sličan slučaj je i u Sloveniji, gdje su vlasti odlučile zatvoriti sve sisteme za natapanje zelenih javnih površina, na svim plažama su isključeni tuševi, kao i fontane i česme na javnim mjestima. Od danas se zabranjuje i zalijevanje privatnih vrtova i pranje automobila, a automobile mogu prati samo one autopraonice koje koriste recikliranu vodu.

Također, komunalnim službama određeno je da smanje količinu vode za zalijevanje drveća i javnih površina pod cvijećem, dok su u javnim toaletima postavljena upozorenja s pozivima na štednju vode.

Isto tako, zabranjeno je i pranje dvorišta i punjenje bazena, a hoteli i oni koji se bave privatnim turističkim smještajem pozivaju se da o stanju s vodom obavijeste svoje goste i zamole ih da vodu štede.

Nestašnica i u BiH

Što se tiče Bosne i Hercegovine, također skoro sva vodno – komunalnih preduzeća se susreću sa izuzetno malim količinama vode koje se obezbjeđuju za vodosnabdijevanje stanovništa. Niski nivoi podzemni voda, nedostatak vode u izvorištima, odnosno bunarima, smanjena njihova izdašnost, te veliki gubici u vodovodnim sistemima (preko 50%) dovodi do restrikcija u vodosnabdijevanju stanovništva i industrije.

Gubici u pojedinim gradskim vodno – komunalnim preduzećima su daleko veći nego u pojedinim europskim gradovima i to najveći u Sarajevu (preko 70 %), zatim Goraždu (preko 65%), Mostaru (preko 55%), Bihaću (preko 52%), Bijeljini (preko 45%), Tuzli (preko 42%), Banja Luci (preko 40%), itd.

Upravljanje pritiskom se može definirati kao praksa upravljanja pritiskom na optimalnoj vrijednosti tako da se osigura dovoljno i efikasno vodosnadbjevanje svih legalnih korisnika. Problemi sa prevelikim pritiscima i velikim oscilacijama u pritisku izazivaju povećane gubitke vode i česta pucanja vodovodnih cijevi, te fizički gubici vode su direktno povezani sa vrijednošću pritiska, ali i sa materijalom cjevovoda. Kao rješenje se može ogledati u uvođenju sistema upravljanja pritiskom.

Da se zaključiti, da bi se bolje upravljalo vodnim krizama, potrebno je preći s upravljanja krizama i racionaliziranja vode na dugoročno razmišljanje, a to znači veću učinkovitost u korištenju vode, upravljanje rizicima usmjereno prema budućnosti i pripremu za slijedeću krizu.

To također znači “prilagođavanju klimatskim promjenama“ na individualnom, lokalnom, kantonalnom, federalnom i državnom nivou.