Evo zašto je vjenčanje Đoleta i Olivere Balašević bilo jedinstveno

Đorđe i Olivera Balašević proslavili su jučer 36. godišnjicu braka. Tim povodom prisjetili su se svog vjenčanja, koje je bilo po mnogo čemu jedinstveno i neobično.

Slavni supružnici, i ponosni roditelji kćerki Jelene i Jovane i sina Alekse, vjenčali su se u tajnosti i skromno, pošto je Đoletu umrla majka. Ipak, oboje se danas tog dana prisećaju sa osmjesima na licima, a evo šta sa svog vjenčanja pamti Olivera:

“Kasnili smo na sopstveno venčanje… Tada je Jovana već bila rođena, kada smo se vjenčali, i ja sam zbog albuma za djevojčicu i slike želela da budem u bijelom, mislim da je to san svake djevojke, a Đole je bio neposredniji, on je imao farmerke i prsluk, patike naravno i stavio je bedž – Mapete.

– I pristali ste tako da se vjenčate?

– Zašto da ne? Pa to je on, na sve drugo ne bih pristala!

Svadba je bila skromna, upriličena u četvrtak 7. maja 1981. godine, s obzirom na to da je Đorđu umrla majka. Kumovi su bili Biljana Krstić i Josip Boček, koje je Đole “prevario” rekavši da treba da snimaju neku emisiju na televiziji i da obavezno ponesu lične karte. Ja sam imala užasnu tremu, a Đorđe je pravio viceve čak i na sopstvenoj svadbi. Kada su se otvorila vrata kod matičara i začuli se zvuci “Svadbenog marša”, dočekali su nas matičar i njegova asistentkinja sa lentama, a Đole je to morao da prokomentariše: “Oho – vidi Mis i prva pratilja!”

– Kad su pitali da li neko ima nešto da prijavi, on je matičaru pružio ključeve od automobila i rekao da nešto nije u redu sa ler-gasom, auspuh nešto ne radi dobro…

I tako smo se mi “legalizovali”. – Olivera Balašević

Vjenčanja se prisjetila i Đoletova kuma Biljana Krstić:

“Volim da se vraćam u prošlost i prisjetim godina koje su iza mene, da uvjerim sebe da je bilo i bolje i gore, ali da više pamtim ono ljepše. Veseli me podsjećanje na bezbrižno vrijeme iz rane mladosti i druženje sa ljudima koji su na svoj način obogatili i sebe i mene…

Krajem sedamdesetih naš eminentni rok kritičar Peca Popović došao je na ideju da sa Borom Đorđevićem pređem u Balaševićev Rani mraz. Ali, Bora ubrzo napušta grupu i osniva Riblju čorbu, a ja ostajem sa Đoletom. Dugo smo bili predstavljani kao Đorđe Balašević i grupa Rani mraz, a to sam bila ja… To je period u kome sam zaista puno radila, imala koncerte od Kopra do Bara, finansijski odlično prolazila i uživala u Đoletovim beskrajno duhovitim pričama kako na koncertima tako i u privatnom druženju.

Naše prijateljstvo krunisano je kumstvom. Đole je samo javio Bočeku i meni da ponesemo lične karte i dođemo u Novi Sad na neko snimanje, što je bilo potpuno u njegovom stilu.”