Dobri psi, zle mačke: nacisti i životinje

Nedaleko od krematorija nacističkog logora Buchenwald pored Weimara se nalazio mali zoološki vrt s pticama, majmunima i medvjedima. Ovaj vrt je vojnicima koji su bili stacionirani u Buchenwaldu za vrijeme pauza trebao poslužiti za “razonodu i odvraćanje misli”, napisao je 1938. Karl Koch, zapovjednik koncentracijskog logora prilikom otvaranja zoološkog vrta koji je bio financiran “dobrovoljnim prilozima” zatočenika, prenosi Deutsche Welle.

Nacisti koji vole životinje i ubijaju ljude

“Razbibriga i opuštanje” nisu naravno bili namijenjeni zatočenicima logora koji su ovaj mali zoološki vrt izgradili i održavali nego vojnicima SS-a i civilnim zaposlenima koji su bili zaduženi za funkcioniranje logora. Istim tim čuvarima koji su koji put zatvorenike bacali u kavez s medvjedima zato što je zapovjednik Koch uživao gledajući što se u kavezu događa. Ljudi i životinje s jedne i, prema nacističkoj ideologiji, “ljudi niže vrste” s druge strane.

Jan Mohnhaupt, autor knjige “Životinje u nacionalsocijalizmu”, je između ostalog opisao i ulogu zoološkog vrta pored Buchenwalda. On na ovom primjeru odnosa čovjeka i životinje vidi i simboličan odnos na višoj razini. “Životinje su nacistima služile i kao oličenje lošeg ali i dobrog, ovisno o potrebi. Tko želi shvatiti kontradiktornost i samovolju nacionalsocijalističkog režima, ne bi smio zaboraviti analizirati ulogu životinja u tom sustavu”, kaže Mohnhaupt.

Buchenwald – “opuštanje uz životinje”

Dosad se struka slabo bavila ulogom životinja u tzv. Trećem Reichu. Pomalo se strahovalo da bi bavljenje životinjama moglo umanjiti važnost patnji ljudi. Strah koji je, kako je pokazalo Mohnhauptovo djelo, bio neopravdan.

Fascinacija zvijerima

Adolf Hitler je obožavao pse vučjake, vjerojatno zato što liče na vukove. Inzistirao je da ga se u užem krugu zove nadimkom “Wolf” (Vuk) a njegovi stožeri u Drugom svjetskom ratu su često u nazivu imali poveznice s vukovima (Wolfschlucht – Vučji klanac, Wolfschanze – Vučja utvrda).

Vuk se redovito pojavljivao i u ranim propagandnim istupima nacionalsocijalističkog režima. Hitlerov ministar propagande Joseph Goebbels je još 1928. demokratskim političarima Weimarske republike prijetio slikom najpoznatijeg njemačkog grabežljivca. “Mi ćemo upasti kao vukovi u stado ovaca!”. Pet godina kasnije su nacisti zaista “upali” i pokopali njemačku krhku demokraciju.

Iste godine su nacisti donijeli i zakon koji brani ubijanje životinja bez omamljivanja. Što zvuči kao briga za životinje je zapravo mjera uperena protiv Židova koji prema ritualu kolju životinje bez omamljivanja. “Za naciste se pojmovi zaštite životinja i genocida nisu suprotstavljali. Dapače zbog zaštite životinja nacisti su se osjećali pripadni moralnoj eliti”, kaže Mohnhaupt u svojoj knjizi.

Hitlerovi psi, Göringovi lavovi

Ono što su za Hitlera bili psi, to su za njegovog zamjenika Hermanna Göringa bili lavovi kao simbol moći i potvrde. U razdoblju od 1933. do 1945. ih je posjedovao čak sedam. Lavovi su i u prošlosti vlastodršcima služili kao simbol, od rimskih careva preko njemačkog srednjovjekovnog vladara zvanog Heinrich der Löwe pa da Richarda lavljeg srca.

No mačke manjeg formata nisu dobro prolazile kod nacista. S obzirom na to da su nacisti u svom rasnom ludilu sve dijelili na “vrijedno” i “nevrijedno” velike mačke poput lavova i tigrova su spadale u “život koji vrijedi sačuvati” a nasuprot tomu su kućne mačke bile “nevrijedne”. Nacistički pisac Will Vesper mačkama daje pridjeve poput “podlo, pokvareno i asocijalno” i naziva ih “Židovima među životinjama”. I ovo je tužna tradicija koja potječe iz Srednjeg vijeka: mačke i Židove se tada optuživalo za suradnju s vragom i sva zla, poput recimo kuge.

Göring s jednim od svojih lavova

Tužna priča se vezuje uz spisatelja židovskog porijekla Victora Klemperera i njegove supruge Eve koji su, nakon što je 1941. Židovima bilo zabranjeno držati životinje, morali dati uspavati svog mačka Mujela. Zabrana držanja životinja, kako piše Mohnhaupt je bio daljnji stupanj oduzimanja prava europskim Židovima. U isto vrijeme, 1941., su započele i masovne deportacije Židova u koncentracijske logore.

Dobre svinje i dudovi svilci

Pozitivnu ulogu kao “hranitelji njemačkog naroda” su u nacionalsocijalističkom svjetonazoru odigrale svinje. Jedna posebna organizacija se brinula oko sakupljanja ostataka hrane po domaćinstvima čime su se hranile svinje. Rani primjer za recikliranje. Druga životinja koja je imala “čast” biti “ratno važnom” je dudov svilac. Njega su masovno u školama uzgajali učenici. Svila je kao čvrst, vodootporan i materijal otporan na vatru bila upotrebljavana za izradu padobrana.

Gusjenica dudovog svilca – važna za nacističko društvo

Uzgoj dudovog svilca u školama je, kako piše Mohnhaupt, imao i za cilj djecu podučiti “rasnoj čistoći”. Naime u uzgoj dudovog svilca spada i redovito “čišćenje” i odstranjivanje bolesnih i slabijih jedinki čime se čitava populacija održava zdravom. Isto su nacisti i kroz program eutanazije primjenjivali i na bolesne članove društva ali i na čitave etničke skupine.