Djeluje nestvarno: Ovako izgleda škola u Norveškoj

– Prije četiri mjeseca smo se preselili za Norvešku. Naša kćerka napunila je šest godina malo prije Nove godine, pa smo bili u zakonskoj obavezi da je upišemo u prvi razred jer djeca u Norveškoj kreću u prvi razred u onoj godini u kojoj pune šest, bilo da su rođeni u januaru ili u decembru.

Ovako za portal Zelena učionica počinje svoju priču mama iz Srbije koja je odlučila da podijeli svoje iskustvo života u Norveškoj, a prije svega onog dijela koji se odnosi na vrtiće i rad s djecom.

Kako kaže, odmah po dolasku u Norvešku otišli su na razgovor u školu kojoj teritorijalno pripadaju. Da je njena djevojčica rođena samo nekoliko dana kasnije, ona bi krenula u predškolsko i oni su to i željeli. Međutim, kako je rođena 2016, polazak u školu je bio neminovan.

– Rekli su nam da će nas nazvati za nekoliko dana, jer moraju da se pripreme za njen dolazak s obzirom na to da ne zna jezik. Nije bilo nikakvih pregleda, razgovora sa djetetom niti uslova za njen upis. Nakon desetak dana su nas pozvali i rekli da od sutra može da krene. Tako smo i uradili. Prvog dana je ostala par sati i dopalo joj se. Sljedećeg dana je ostala malo više od četiri sata, koliko i traje nastava. Kasnije je krenula i u produženi boravak.

Kako ova mama objašnjava, prvaci u Norveškoj imaju tri časa od po sat vremena, dva kraća časa i jedan duži odmor.

– Od predmeta uče norveški, engleski, matematiku, fizičko i domaćinstvo (priroda i društvo). Kada pitam dijete kako je bilo i šta su radili, skoro uvijek odgovara “igrali smo se”… I tako i uče. Kroz igru. Na času ne moraju da sjede za stolom, na jednom mjestu. Često sjede i na podu, ali mogu da se kreću tokom nastave. Stalno nešto prave od papira, gline, perlica, žica. U toku dana budu napolju i do tri puta, što za odmore, što kroz predmet. – priča ova mama koja je ipak željela da ostane anonimna.

Kada je riječ o užini, djeca jedu ono što donesu od kuće u kutiji za hranu: parče hljeba namazano džemom, sa salamom, pačetom sira, ostaci od večere, voće… Što jednostavnije i uglavnom je parče hljeba i još nešto pride.

– Obavezna je zimska oprema: skafander, čizme, kapa, šal, rukavice… Ako roditelji nisu u mogućnosti da djetetu priušte zimsku opremu, postoje udruženja u kojima možete gratis dobiti kompletnu zimsku garderobu za djecu. Pod snijegom smo više od tri mjeseca, stalno ih vode na klizanje i skijanje, sankanje. Sada je krenuo snijeg da se topi, ali je opet prije par dana bilo obilnijih padavina pa su ove nedjelje u školi odlučili da ih vode u petak na brdo da se sankaju, pale vatru i roštiljaju, da iskoriste posljednji snijeg – kaže ova mama i dodaje da na časovima fizičkog djeca kombinuju zadatke i aktivnost, pa tako, naprimer, sabiraju ili oduzimaju kako bi prešli na sljedeću prepreku.

– Imaju JEDAN domaći NEDJELJNO. Nekad na školskom tabletu, nekad na papiru. Cijeli sistem ima aplikaciju putem koje se obavlja komunikacija između roditelja i škole. Sve vezano za školu je u aplikaciji. Ukoliko je dijete u produženoj nastavi, obavijeste vas kada je počeo produženi boravak i kada je dijete napustilo školu. Oba roditelja dobijaju poruke o svemu. Roditelji prijavljuju i izostanak putem aplikacije.

Ono što nam se posebno dopalo je i to što roditelji petkom, na kraju nedjelje, dobijaju poruku gdje se precizno informišu o tome su djeca radila te nedjelje i šta je u planu za narednu.

– Na iPad-u imaju nekoliko aplikacija na kojima kroz igru uče. Jedna aplikacija sadrži sve predmete. Kroz zanimljive ilustracije i zvukove se objasne slova ili brojevi, sabiranje, oduzimanje, a sadrži i dio za provjeru znanja koji je u obliku igrice gdje se osvajaju nivoi ukoliko se da tačan odgovor.

Kako kaže ova mama, za 8. mart nije bilo poklona ni učiteljicama ni mamama, normalno se odvijala nastava.

– Društvo je raznoliko, pa se veoma vodi računa o tome da sve religije i vjerovanja budu ispoštovani. Tako smo u školskoj aplikaciji davali saglasnost za igre oko jelke, odlazak u crkvu, slikanje, objavljivanje slika na stranici škole, unutar škole… Zastupaju jednakost, razumijevanje i prihvatanje različitosti. Za bilo koji vid diskriminacija i nasilja važi nulta tolerancija. Na par nedjelja mijenjaju parove u klupama, u kojima sjedi po četiri đaka, kako bi se svako sa svakim družio, da se ne bi stvarale grupe – kaže ova mama i dodaje da su zabave petkom, pred kraj školskog dana, vrlo česta praksa u norveškim školama.