Dijete silovane Bošnjakinje danas ima sina: Želim mu sretno djetinjstvo

Nazivaju ih ‘nevidljiva djeca rata’. Mnogi od njih ne znaju pravu istinu o svom porijeklu, a i oni koji znaju boje se moguće osude i prezira. Alen Muhić je rođen ratne 1993. godine u goraždanskoj Ratnoj bolnici.

Alenova biološka majka je silovana i prognana iz Foče. Rodila ga je, a da ga nije nijednom uzela u naručje niti podojila. Nije mu dala ni ime. U tom trenutku on je za nju bio plod užasa kojeg je preživjela, piše 100posto.hr.

Sedam mjeseci o Alenu se brinulo medicinsko osoblje, a među njima i domar bolnice Muharem Muhić koji ga je povremeno donosio kući.

Muharem i supruga Advija su ga posvojili, a oni su mu uz suprugu Dženanu te sestre Almiru i Jasmilu najveća podrška.

Istinu o svom porijeklu otkrio s 10 godina

Alen je, kaže, ponosan što su njegovi roditelji oni koji su ga odnijeli iz bolnice i odgojili u najtežem vremenu i koji strepe nad svakom njegovom tugom, ali i uživaju u njegovoj sreći.

Istinu o svom porijeklu otkrio je kada je imao deset godina. Dogodilo se to sasvim slučajno, prilikom prepirke s djecom u dvorištu, kada je saznao da je usvojen.

Ma koliko je okolina u to vrijeme bila okrutna, zahvaljujući podršci i razumijevanju porodice, Alen je taj period hrabro prebrodio. S redateljem Gegićem snimio je dokumentarac ‘Dječak iz ratnog filma’.

Kako je odrastao počela mu se buditi želja da upozna svoje biološke roditelje. Znao je da mu majka živi u SAD-u gdje ima novu porodicu. Opet je krenuo snimati dokumentarac. ‘Stupica nevidljivog djeteta’ film je o njegovom susretu s roditeljima.

Njegovi posvojitelji su zbog svega bili zabrinuti i nisu bili za to. Posebno za njegovu majku je to bio šok.

“Mislila je da ću, ako pronađem biološke roditelje, njih napustiti, otići živjeti u Ameriku i slično. Trebalo mi je nekoliko mjeseci prije početka snimanja da ih uvjerim da se to neće desiti jer to su za mene nepoznati ljudi, nikada ih u životu nisam vidio ili sreo, kao ni ostale krvne srodnike… Izgubljeno vrijeme se ne može vratiti. Dakle, majku ne osuđujem, ali ništa i ne tražim. Sve što mi je bilo potrebno pružili su mi moji roditelji”, rekao je Muhić prije dvije godine AlJazeeri.

Film je završen, a ni otac ni majka nisu se željeli susresti s njim.

Biološki otac tvrdi da je sve laž

Alenov biološki otac Radmilo Vuković je kao pripadnik Vojske RS-a bio optužen za ratni zločin protiv civilnog stanovništva. Tužilaštvo BiH ga je teretilo da je u više navrata silovao zaštićenu svjedokinju u Foči u ljeto 1992. godine.

Vuković je prvobitno osuđen na pet i po godina zatvora, ali je poslije oslobođen optužbi.

Alen i njegov biološki otac čak su jednom i dogovorili susret, no u zadnji čas Vuković je rekao da ga ne smatra svojim sinom, da on nije napravio nikakav zločin i da je sve to laž.
Međutim, Alen je 2006. napravio DNA analizu kada je Radmilo uhapšen i ona je pokazala da je on uistinu njegov biološki otac.

“Na svu sreću, ja sam ipak sretan u životu, uspio sam izvući tanji, a ne deblji kraj. Zahvaljujući mojim pravim roditeljima postao sam ovo što sam sad. Najviše znači podrška obitelji koja me je odgojila kao svoje rođeno dijete, i stalno to spominjem. Zahvaljujem se Bogu što mi je dao ovako divne ljude, jer, nažalost, mnoga djeca, moje ili slične sudbine, nisu imala tu sreću”, rekao je Alen.

S majkom se ne čuje, ali se ne zamara s tim

Alen danas živi u Goraždu i radi kao medicinski tehničar u istoj bolnici u kojoj je i rođen.

“Sve u mom životu se izgleda događa na istom odjelu gdje sam se rodio, gdje sam ostavljen, odakle sam posvojen. I moj otac je tamo radio na održavanju bolnice tijekom rata. Onda sam kasnije volontirao tu, tu radim, tu sam upoznao Dženanu… Nekako čitav životni ciklus mi se vezao za bolnicu”

Otkad je upoznao svoju suprugu puno je mirniji, a prije godinu dana im je kao kruna ljubavi i sreće došao sin Rejjan.

“Nakon djeteta život se mijenja za 180 stupnjeva. Borim se da moj sin ima bolje djetinjstvo nego ja. Nastojim ga odgojiti da bude realan i bori se za svoje, da ne da na sebe i uvijek drži do sebe. I da, naravno, ne sluša druge nego da bude ono što je”.

S majkom se ne čuje, no kaže da se s tim više ne zamara.

“Imam prioritete u životu, a to je moja obitelj. Meni je bio cilj da je upoznam, što sam i učinio i postigao, to je jedan od mojih uspjeha”, zaključuje Alen.