Četiri godine sam u braku, ali nikad nisam uživala u seksu

Seksualna želja može se potaknuti kao što se mogu potaknuti i druge naše aktivnosti. Presudni su podrška i poticaj partnera te razgovor o problemu. Istraživanja u posljednjem desetljeću su pokazala da su seksualna želja i seksualno uzbuđenje jako isprepleteni i povezani, i to kod žena znatno više nego kod muškaraca.

Primjer: Mlada žena, udata, četiri godine u braku, a šest godina živi sa sadašnjim partnerom. Javlja se zbog toga jer nije zadovoljna svojim seksualnim životom i htjela bi to promijeniti. Mislim da nikada uistinu nije uživala u seksu, te zna da kad njen muž predloži seks, ona će to „odraditi“, ali zapravo neće u tome uživati. Zna joj biti lijepo, ali se vrlo teško uzbudi. Misli da se samo nekoliko puta do sada uzbudila onako kako bi trebala. Posebno je pogađa kad njene prijateljice pričaju o tome kako im je u seksu dobro, kako uživaju, a ona se srami reći da ona seks uglavnom doživljava kao nešto što nije posebno ugodno. Katkad osjeća nelagodu, pa čak i bol. Na direktno pitanje odgovara da vrlo rijetko mašta o seksu (iako je bilo takvih situacija), da uglavnom pristane na seks na nagovor partnera, a u rijetkim situacijama kada je ona predlagala seks, najčešće je to bilo zbog toga da vidi hoće li taj put više uživati u seksu. Njen partner kaže da se ona u seksu uzbudi, tj. da se ovlaži, no ona misli da to nije istina, jer ona ne osjeća nikakvo uzbuđenje.

Definicija: Poremećaj seksualne želje i uzbuđivanja kod žena je takvo stanje kod kojega žena ima smanjenu ili odsutnu seksualnu želju i/ili probleme u fizičkom i/ili psihičkom uzbuđivanju tokom seksualne aktivnosti. Do prije desetak godina obično su se razdvajali smanjena seksualna želja i problemi uzbuđivanja u dvije zasebne dijagnoze, no danas više nije tako.

Najčešće žene s ovim problemom imaju smanjen interes za seksualnom aktivnosti. Rijetko kada (ili nikada) im pada na pamet da bi željele imati seksualnu aktivnost (bilo s partnerom, bilo same, masturbirajući). Vrlo rijetko razmišljaju, zamišljaju ili maštaju o seksu ili erotskim situacijama. Gotovo nikad ne započinju seksualnu aktivnost i ne predlažu je, a kad partner insistira na seksualnoj aktivnosti, najčešće ne reagiraju pojavom želje, interesa, uzbuđenja. Također, kad imaju priliku ili su izložene nekom seksualnom ili erotskom sadržaju, kod većine ovih žena ne javlja se seksualni interes i uzbuđenje niti želja za seksom. Drugim riječima, one nemaju ni izvornu, ni unutarnju želju, ali ni reagibilnu želju na neki poticaj.

Korijen problema

Tokom same seksualne aktivnosti ne uzbuđuju se. Ovo uzbuđenje može zahvatiti fizičku ili psihološku komponentu ili obje ove komponente seksualnog odgovora. Naime, žena može ostati suha, ne dolazi do vlaženja rodnice i ne pojavljuju se druge fizičke promjene koje prate seksualno uzbuđenje (povećanje klitorisa, promjena boje i veličine stidnih usana i slično).

Kod žena koje se fizički ne uzbude seksualni odnos često je nelagodan, a može biti i bolan. Međutim, mnogo češće od odsutnosti fizičkog uzbuđenja je psihičko neuzbuđivanje. Naime, iako se žena fizički uzbudi, ona ne osjeća psihički da je erotski/seksualno uzbuđena. Katkada žena ne zna ni da je fizički uzbuđena. Partner primijeti da je žena uzbuđena, ali ona sama (budući da to ne provjerava) nije toga svjesna. Takav je slučaj bio i kod žene čiji je problem naveden u ovom tekstu.

Muškarci su u većini slučajeva posve sigurni u stepen svog uzbuđenja i jasno znaju koliko su fizički uzbuđeni. Za razliku od toga, velik broj žena, kad ne mogu provjeriti jesu li fizički uzbuđene, puno teže procjenjuju stepen fizičkog uzbuđenja.

Ovi problemi mogu biti primarni, tj. cjeloživotni, od početka seksualne aktivnosti ili mogu biti stečeni kasnije u životu, nakon što je žena imala period u kojem je seksualno zadovoljavajuće funkcionirala. Također, ovo stanje može biti generalizirano ili situacijsko. Generalizirano znači da se događa u svim situacijama, sa svim partnerima, bez obzira na okolnosti, dok situacijsko znači da u nekim životnim prilikama, uz određenu vrstu podraživanja ili samo s određenim partnerima žena ima problema, dok u drugim specifičnim situacijama nema ovog problema.

Gubitak želje

Različita tjelesna stanja mogu ometati seksualnu želju i uzbuđivanje, primjerice bolesti štitnjače. Sva ona stanja koja smanjuju nivo ženskog spolnog hormona estrogena dovode do problema s uzbuđivanjem, dok smanjivanje testosterona dovodi do gubitka seksualne želje i interesa. Također, šećerna bolest, karcinomi, kronične bolesti praćene bolovima također mogu izazvati neke od ovih problema. Konačno, neki lijekovi mogu dovesti do toga da žena izgubi interes za seks i erotiku (npr. neki antidepresivi, antihipertenzivi). Zbog toga je vrlo važno uvijek procijeniti koje druge tjelesne bolesti žena ima i uzima li kakve lijekove.

Uzroci ovog stanja mogu biti različiti od bioloških, preko psiholoških i sociokulturnih. Odgoj i kultura u kojoj živimo, posebno kulture u kojima se potiskuje i zanemaruje ženska seksualnost (a takva je i naša kultura), pridonose tome da žene manje istražuju svoje tijelo i svoju seksualnost i da imaju manju slobodu u njenu izražavanju.

Osjećaj krivice

Seksualna želja može se potaknuti, kao što se mogu potaknuti i druge naše aktivnosti i interesi. Kod žena s ovim problemom bilo bi dobro da probaju aktivno tragati za tim što je njima seksualno uzbuđujuće i zanimljivo. Žene koje su jako inhibirane, anksiozne ili osjećaju veliku krivicu, teško će to moći napraviti same, te je tu važno da ih partner u tome potakne, dade im ohrabrenje ili dopuštenje. Kad je krivica ili anksioznost jako velika, potrebne su i specifične intervencije psihologa ili psihijatra da se ovi osjećaji umanje. Svakako je dobro da žena istražuje postoji li neka knjiga, opisi, filmovi, mašta i slično, što se njoj čini erotski ugodno, zanimljivo, uzbuđujuće.

Pomoć stručnjaka

Kod žena kod kojih je samo uzbuđenje problem, važno je da podražaji budu ženi adekvatni, dovoljni, kako po intenzitetu, tako i po trajanju, tj. da predigra bude više posvećena njoj nego partneru. Također je bitno da se u seksualnu aktivnost ne ulazi pod osjećajem pritiska ili nelagode. U seksu se ni jedan partner ne treba osjećati uskraćen, ali ni pod pritiskom.

Šta žene s ovim problemom mogu učiniti?

Postoji puno toga što mogu učiniti same, no u nekim slučajevima je potrebna pomoć liječnika ili seksualnog terapeuta.

S partnerom treba razgovarati u kojim će situacijama pristati na seksualni odnos, kako će odnos izgledati (hoće li se raditi o penetraciji, oralnom seksu, uzajamnoj masturbaciji, maženju, masturbaciji samo jednog partnera)…