Četiri čula za koja možda niste ni znali da ih imate

Većina ljudi poznaje pet osnovnih čula: okus, sluh, miris, dodir i vid. No, to nije ukupan broj naših čula. Poznavanje čula ili osjetila izvan ovih pet općepoznatih kategorija može nam omogućiti šire razumijevanje rada našeg tijela, u smislu prikupljanja informacija o vanjskom svijetu i našem mjestu u njemu.

Spomenimo još četiri čula o kojima zaista rijetko razmišljamo.

Vestibularno čulo ili osjećaj ravnoteže – receptori za ovaj osjećaj šalju vam informacije, odnosno daju do znanja u kojem se smjeru vaše tijelo kreće u odnosu na gravitaciju. Ako ste se ikada brzo vrtjeli u krug, a zatim imali poteškoća s hodanjem po pravoj liniji, doživjeli ste preopterećenje svog vestibularnog čula. Receptori vestibularnog aparata za osjećaj ravnoteže nalaze se u unutrašnjem uhu.

Propriocepcija ili „dubinski osjećaj“ gdje vaše tijelo nalazi u prostoru – Charles Bell nazvao je propriocepciju “šestim čulom”. Propriocepcija je svijest o tome gdje se vaše tijelo nalazi u prostoru. Zatvorite li oči, još uvijek imate osjećaj gdje su vam ruke i noge. Vjerojatno čak možete ispružiti ruku i precizno uhvatiti predmet pored sebe. Osim vida, koji nam daje informacija o tome gdje se nalazimo, imamo i receptore u zglobovima, mišićima i koži, koji zajedno prikupljaju informacije o vašem položaju. Na taj osjećaj mogu uticati i ponekad ga značajno reducirati različiti neurološki poremećaji, ponajviše moždani udar.

Naprimjer, osoba koja je pretrpjela moždani udar može izgubiti osjećaj propriocepcije na jednom dijelu tijela. Zato će morati vizualno provjeriti gdje joj se u prostoru nalazi vlastita ruka, kako ne bi sjela na nju ili uhvatila rukom za nešto što je opasno.

Termocepcija ili osjećaj za temperaturu – tijelo ima receptore koji vam pomažu osjetiti toplo i hladno. Iako je to osjetilo povezano s našim čulom dodira, termocepcija se razlikuje od dodira svojim vlastitim setom dodatnih receptora. Mnogi od tih receptora zaista se nalaze u vašoj koži, ali, također, posjedujemo i receptore drugdje u tijelu koji nam govore o vlastitoj tjelesnoj toplini i pomažu našem tijelu da regulira tjelesnu temperaturu.

Nocicepcija ili čulo boli – bol se, također na prvi pogled, može činiti samo produžetkom čula dodira, ali je mnogo složenija od toga. U cijelom tijelu postoje receptori boli, ne samo u koži, već i u unutrašnjosti. Postoje tri različite vrste receptora za bol. Mehanički receptori boli upozoravaju vas na svaku fizičku bol uzrokovanu, naprimjer, izvrtanjem gležnja ili udaranjem palicom po tijelu. Postoje i receptori za temperaturnu bol koji vas upozoravaju na ekstremnu toplinu ili hladnoću. Na kraju, postoje hemijski receptori za bol koji se aktiviraju našim vlastitim molekulama, hemijskim signalima iz našeg tijela. Kao i sva druga čula, i ovo specifično čulo za bol može biti oslabljeno. Neke neurološke bolesti uzrokuju prigušivanje osjećaja boli. Postoji i rijedak genetski poremećaj – urođena neosjetljivost na bol.