BiH je sedam puta bogatija od Njemačke prema obnovljivim izvorima pitke vode

Proljeće je vrijeme kada se obilježavaju mnogobrojni međunarodni dani posvećeni planeti Zemlji, vodi, odnosno ekologiji. U vremenu mnogobrojnih kriza i globalnog rasta cijena pitanje resursa nikad nije bilo važnije. Nažalost resursi su često povod ili pozadina mnogim sukobima ili međunarodnim sporovima.

O značaju vode kao resursa i upravljanju vodenim tokovima i površinama u razgovoru za Anadolu Agency (AA) govorio je dr Omer Kovčić.

Dr. Omer Kovčić je docent na Rudarsko-geološkom-građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli gdje je završio svoje akademsko obrazovanje kroz koje se bavio istraživanjem hidroakumulacije Modrac. Zaposlio se u JP za vodoprivrednu djelatnost Spreča dd Tuzla na poziciji izvršnog direktora za tehničke poslove.

Voda kao povoda za sukobe

“Voda sve više postaje predmet geopolitičkih rasprava, tako da se sve češće i govori o geopolitici vode. Kao i u mnogim regijama svijeta i u Europi raste zabrinutost zbog problema u opskrbi vodom i nestašice vode, a koje su u korelaciji sa sve većim rizikom od suša uslijed klimatskih promjena. Otprilike 80 % slatke vode u Europi (za piće i ostale upotrebe) potiče iz rijeka i podzemnih voda, zbog čega su ti izvori posebno osjetljivi na opasnosti koje nastaju zbog prekomjernog iskorištavanja, onečišćenja i klimatskih promjena“, kaže dr. Kovčić.

Pogrešna je predstava da su sporovi zbog vodnih resursa svojstveni za Afriku i Aziju jer brojne evropske države imaju međusobna sporna pitanja oko vodenih površina.

“Trenutna situacija u Europi je takva da se Mađarska i Slovačka sukobljavaju oko rijeke Dunav. Industrijsko zagađenje rijeke Elbe je razlog sukobljavanja Njemačke i Češke dok se Mađarska i Rumunija sukobljavaju oko rijeke Šamoš zbog alokacije voda. Isti razlog sukobljavanja je i u slučaju rijeke Tahe između Španije i Portugala. Potencijalne nesuglasice između Njemačke i Francuske mogle bi nastati zbog komercijalne eksploatacije rijeke Rajne“, pojašnjava dr. Kovčić.

Dr. Kovčić naglašava da problemi sa vodom nisu samo problemi lične, individualne ili grupne bezbjednosti, nego su to i problemi državne bezbjednosti.

Agresija Rusije na Ukrajinu ima i svoju hidrološku pozadinu vezanu za Krim.

“Sjevernokrimski kanal izgrađen je za potrebe vode za piće i navodnjavanje južne Ukrajine i Hersonske oblasti na Krimu. Izgradnja kanala počela je 1961, a završena je 1975. godine. Prije 2014. godine Ukrajina je opskrbljivala 85 posto potreba Krima za slatkom vodom preko Sjevernokrimskog kanala koji povezuje rijeku Dnjepar i poluostrvo Krim. Nakon što je Rusija anektirala Krim 2014. godine, Ukrajina je prekinula dotok vode na Krim”, dodaje dr. Kovčić.

U nekim publikacijama se navodi da je obradiva površina, koja je 2013. iznosila 130.000 hektara, u 2017. godini smanjena na samo 14.000 hektara zbog presijecanja vode u kanalu.

“Ratna devastacija brane na NCC (North Crimea Canal) 24. februara 2022. godine vratila je pristup vodi iz kanala na Krim. Međutim, to neće biti dovoljno da se osigura sigurnost vodosnabdijevanja Krima. Ova situacija zahtijeva potpunu kontrolu sliva rijeke Dnjepar je je upravo kontrola ovog sliva i jedan od ruskih ratnih ciljeva. Pronalaženje mehanizma za raspodjelu vode između kopna i Krima odigralo bi integralnu ulogu u izgradnji povjerenja između zaraćenih strana. Rješavanje ovog spora predstavljalo bi ekološki preodređen kompromis”, smatra dr. Kovčić.

Birokratija otežava efikasno upravljanje vodnim resursima

Proljeće je vrijeme ukazivanja značaja ekologije i prirode, Bosna i Hercegovina kao i Balkan se zadnjih godina suočava sa brojnim prirodnim nepogodama kao što su poplave, suša, požari…

“Upravljanje vodnim resursima ima stoljetnu tradiciju u Bosni i Hercegovini. Veći dio državne granice otpada na rijeke (Sava, Una i Drina), a na krajnjem jugu imamo izlaz na Jadransko more. Hidrografski, BiH pripada crnomorskom (75 posto) i jadranskom slivu (25 posto). Prosječna godišnja količina padavina na području BiH iznosi 1.250 l/m2 što teoretski rezultira sa prosječnim godišnjim potencijalnim otjecanjem od 2.030 m3/s. Međutim, procjenjuje se da samo 57 posto ukupne oborinske vode (1.155 m3/s) otiče sa teritorije BiH (403 m3/s otiče prema Jadranskom moru i 722 m3/s prema slivu rijeke Save i do Crnog mora). Relativna godišnja dostupnost vodnih resursa po glavi stanovnika rangira BiH među zemlje “prosječne dostupnosti vode”, odnosno 9,461 m3/st, što predstavlja najveću količinu pitke vode po glavi stanovnika u regiji. Poređenja radi, BiH je sedam puta bogatija od Njemačke prema obnovljivim izvorima pitke vode“, ističe dr. Kovčić.

U regiji jugoistočne Evrope, odmah poslije BiH je Hrvatska koja ima 8.555 m3 vode po glavi stanovnika. Slijedi Albanija gdje je prema podacima Svjetske banke zabilježeno 8.364 m3 vode po glavi stanovnika. Na samom začelju su Makedonija sa 2.616 m3 i Srbija sa 1.158 m3 pitke vode po glavi stanovnika.

“Od Daytonskog sporazuma, ne postoji jasno organizovana struktura upravljanja vodama na državnom nivou. Ovo je, svakako, veliki izazov jer entiteti u BiH imaju svoje odvojene ustave i posebno zakonodavstvo, uključujući zakone o upravljanju vodama. Razlike u vodoprivrednim strukturama entiteta čine upravljanje vodnim resursima složene i često neefikasne, te je jasna potreba za koordinacijom i saradnjom na međukantonalnoj i međuentitetskoj osnovi. Osim toga, značajna prepreka za sektor voda je nedostatak organizacije na državnom nivou, koja bi bila odgovorna za cjelokupno upravljanje vodama i koordinaciju. Ovakvo državno uređenje dovodi do brojnih problema i prepreka za efikasnu međunarodnu saradnju u oblasti vodnih resursa“, smatra dr. Kovčić.

Nedostatak istraživanja

Pristupi prilagođavanja sektora voda u BiH trenutno su ograničeni nedostatkom pouzdanih podataka i loše održavanom postojećom infrastrukturom što onemogućava kvalitetan monitoring voda koji je od velike važnosti pri upravljanju vodnim resursima.

“Što se tiče upravljanja vodnim resursima treba istaknuti da je Agencija za vodno područje rijeke Save uspostavila je prognozne platforme i modele do sredine 2021. godine i da je pokriveno cijelo vodno područje rijeke Save u Federaciji BiH za koje je nadležna Agencija za vodno područje rijeke Save sa sjedištem u Sarajevu“, dodaje dr. Kovčić.

I Evropska unija je prepoznala značaj vodnih resursa na Balkanu i u Bosni i Hercegovini.

“U okviru ekološkog osvrta na vodoprivredu BiH , značajno je da je Evropska investiciona banka (EIB) sa vlastima potpisala sporazum o saradnji sa oba bh. entiteta kako bi se podržale usluge vodosnabdijevanja i odvodnje. Investicije su dio projekata finansiranih od strane EU odobrenih u okviru Investicionog okvira za zapadni Balkan (WBIF) 2019. godine za programe vodosnabdijevanja i odvodnje (WATSAN). Ukupna vrijednost ulaganja za oba WATSAN projekta je više od 215 miliona eura, a sve u cilju razvoja održivih usluga vodosnabdijevanja i odvodnje, a u skladu sa uslovima pristupanja EU“, zaključuje na kraju razgovora dr. Kovčić.