Binasa Ćorović
Babica iz sarajevske bolnice: Nema ništa ljepše nego kad je beba zdrava i majka dobro
Znam da sada porađam drugu generaciju. One mame koje sam porađaja ‘90-ih godina, sada porađam njihove kćerke, kaže Binasa Ćorović, babica sa tridesetogodišnjim iskustvom
Najsretniji trenutak u životu svake majke je kad joj nakon poroda donesu i predaju u naručje njenu bebu.
Binasa Ćorović (53) u 30-godišnjem radnom vijeku prisustvovala je mnogim takvim sretnim trenucima, javlja Anadolu Agency (AA).
Nakon rada u jednom porodilištu u Novom Pazaru, 1996. godine je počela raditi u Općoj bolnici “Prim. Dr. Abdulah Nakaš” u Sarajevu.
Ova nasmijana i dobro raspoložena babica Odjeljenja za ginekologiju i akušerstvo Opće bolnice dočekala je ekipu Anadolu Agency (AA) na svom radnom mjestu.
Njen cjelokupni radni vijek zapravo je topla ljudska priča o ženi koja je, poput njenih brojnih kolegica babica, svojim umijećem pridonijela cjelokupnoj zajednici. Jer, ako pitate žene, majke, sve odreda će vam kazati kako je babica ili primalja najvažnija osoba na porodu.
“Više od 30 godina radim ovaj posao. Ne radim od početka u ovoj ustanovi, ranije sam radila u porodilištu u Novom Pazaru gdje je bilo od 3.500 do 4.000 poroda. Ovdje sam od 1996. godine”, ispričala je Ćorović.
Kako je kazala, u porodilištu Opće bolnice prošle godine je bilo 1.500 poroda.
“Do četiri poroda dnevno, s tim da nekada bude i pet, šest… Na ovom malom prostoru i sa ovim kapacitetom, to je sasvim dovoljno. Jer kvalitet i kvantitet ne bi išli zajedno”, izjavila je Ćorović.
U tridesetogodišnjoj karijeri porodila je veliki broj žena, ali tačan broj ne zna.
“Ne bih ni približno mogla znati tu brojku, samo znam da sada porađam drugu generaciju. One mame koje sam porađaja ‘90-ih godina, sada porađam njihove kćerke. Jako dugo”, istakla je Ćorović.
Za ovaj poziv se odlučila jer je voljela medicinu.
“Ovaj smjer sam upisala sasvim slučajno. Tada nisam znala ni šta ću raditi ni kako će ovo izgledati. Nakon svih ovih godina, ponovno bih ovo radila. To je nešto što je jako stresno, odgovorno, ali i najljepše na svijetu”, poručila je Ćorović.
Rade po 12 sati, ali ovaj plemeniti posao obavlja sa istom ljubavlju i entuzijazmom kao i na samom početku.
“Ima tu malo i do godina i toliko staža, nekada se malo i umorim, ali nikada me ne napušta to strpljenje koje je potrebno za obavljanje poslova oko pacijentice, razgovora koji obavljam jako puno s njima”, ispričala je Ćorović.
Prisjetila se i jedne situacije u svojoj dugoj karijeri kao babice.
“Jednom prilikom je došla pacijentica, rađala je treću bebu. Bila je u panici, nemamo vremena je ni pregledati, odmah je stavljamo na porođajni stol. Rodila je sina. Završio se porod, stomak je ostao i dalje velik. Doktor je pregledao i vidio da ima još jedno dijete. Žena uopšte nije znala da nosi blizance”, izjavila je Ćorović.
Osjećaj kada se rodi dijete je nešto što nikome ne može objasniti.
“Nema ništa ljepše na svijetu. Kada je zdrava beba, dobro mama, sve protekne u najboljem redu, nema ništa ljepše na svijetu. Onda mirna odem kući. Ima i situacija kada ne ide sve kako treba. Nasreću, mnogo je manje takvih situacija, ali dešavaju se. Nakon svih godina to teško podnosim”, ispričala je Ćorović.
Babica je osoba od koje svaka porodilja očekuje riječ podrške, pruženu ruku, upute o tome kako da se ponaša da bi na svijet donijela zdravo dijete.
Mnoge žene koje su rađale kazat će kako je babica u porođajnoj sali za porodilju i najvažnija.