Autističnoj djeci ne pomaže medicina, već roditelji

Najnovije istraživanje o autizmu koju je objavio Lancet, pokazuje da se kod dijela autistične djece simptomi mogu znatno ublažiti ukoliko njihovi roditelji redovno pohađaju treninge za komunikaciju s djecom i razumijevanje načina na koji njihova djeca razmišljaju.

Istraživanje je iz početka obuhvaćalo 152 autistične djece u dobi između dvije i četiri godine, te njihove roditelje.

Već kratko nakon početka istraživanja pokazalo se da su djeca čiji su roditelji bili u programu treninga puno bolje komunicirali s djecom, da su se već tada simptomi autizma stali ublažavati.

Roditelji s djecom izvorno su podijeljeni u dvije grupe, onu s treningom roditelja i onu bez treninga.

Šest godina poslije, 46 posto djece u skupini s treningom još uvijek je pokazivalo znakove ozbiljnih simptoma autizma.

Međutim, u skupini bez treninga taj je postotak bio čak 63 posto, što je značilo da je edukacija roditelja itekako urodila plodom.

Autizam inače pogađa otprilike jedan posto djece i obuhvaća širok raspon poremećaja; od teških, preko umjerenih do blagih.

Kod najtežih dijete može biti nesposobno biti svjesno drugih ljudi iz okoline, pokreti rukama mogu biti nekontrolisani, mogu se neobazirati kad ih roditelji zovu imenom.

Umjereni autistični poremećaj može dovesti do toga da dijete djeluje mlađe od svoje dobi i da se roditelju odaziva tek kad ga ovaj zove povišenim glasom.

Blagi, pak, lako mogu proći nezamijećeni i nerijetko se događa da odrasle osobe shvate da imaju nekakav autistični poremećaj tek, primjerice, u srednjoj životnoj dobi.

Kod polovice autistične djece poremećaj utječe na intelektualne sposobnosti, a oko 10 posto ne uspije savladati govor.

Terapija koju je studija istraživala značila je da su roditelji svaki mjesec tokom pola godine imali sastanak s osposobljenim terapeutom, tokom kojih su čak pregledavali snimke komunikacije i druženja s djecom.

Istodobno su svaki dan po pola sata s djecom radili po programu koji im je terapeut propisao. Potom su se posjeti terapeutu prorjeđivali.

Cilj je bio pomoći djeci da funkcioniraju u svakodnevnim aktivnostima, a nakon što se uočila nesumnjiva korist programa, sličan program nastavio se i u školama djece.

Autori programa ističu da nipošto nije riječ o metodi za liječenje autizma, ali je apsolutno otkriće načina na koji se simptomi mogu ublažiti i tako pružiti djeci prostor za razvijanje svojih intelektualnih i drugih sposobnosti, te za sudjelovanje u svakodnevnom životu.