Alma Nuhić Šišić: Lijekovi ne liječe anksioznost i dugoročno uzrokuju ovisnost

Anksioznost, unutrašnji nemir, napadi panike i depresija postali su pošast modernog doba i brzog načina života. Stotine hiljada osoba u svijetu bori se sa ovim problemima. A oni ne nestaju sami od sebe. Zato je ključno potražiti pomoć stručnjaka, naglašava Alma Nuhić Šišić, diplomirani psiholog i psihoterapeut u edukaciji OLI psihodimanske integrativne psihoterapije.

Razgovarala: Sanela Karaica/ Fokus.ba

U intervjuu za Fokus pojašnjava razliku između psihologije, psihijatrije i psihoterapije, savjetuje kako se suočiti sa anksioznošću, prepoznati hiperaktivnost kod djece…

Fokus.ba: Šta je psihoterapija i zašto je ona važna?

Nuhić Šišić: Psihoterapija predstavlja jednu vrstu psihološkog tretmana čiji je osnovni cilj pružanje psihološke pomoći osobama koje imaju neke psihičke smetnje, koji prolaze kroz neku vrstu životne krize, imaju različite vrste emocionalnih problema, problema u komunikaciji ili samo žele da unaprijede svoje mentalno zdravlje, pospješe lični rast i razvoj, saznaju nešto više o sebi i poboljšaju kvalitet svog života. Edukacija za psihoterapeuta, nakon završenog fakulteta, traje četiri godine. Međutim, ono što želim istaći jeste velika potreba, iznimni značaj pribiližavanja psihoterapije našem čovjeku na način kako se to radi svugdje u razvijenom svijetu, u naprednim i naprednijim društvima. Jer odlazak, odnosno razgovor sa psihoterapeutom nije nikakav bauk niti sramota. Naprotiv, ne biste vjerovali koliko je danas usamljenih ljudi koji se bore s nekom vrstom unutrašnjih problema. Njima treba razgovor i savjetovanje sa nekim kome mogu reći svoje najveće tajne, najstrašnije snove, najgora iskustva iz djetinjstva ili ona koja sada žive, sve ono što ih tišti, a oni ne znaju kako i na koji način da se nose s tim.

Fokus.ba: Koja je razlika između psihologa, psihijatra i psihoterapeuta?

Nuhić Šišić: Psiholozi završavaju psihologiju na Filozofskom fakultetu i u svom radu ne postavljaju medicinske dijagnoze i ne propisuju lijekove, već se isključivo bave provođenjem psiholoških tretmana, što uključuje intervju sa klijentima, psihološko testiranje, savjetovanje i primjenu različitih psiholoških tehnika. Psihijatri su ljekari koji rade u medicinskim ustanovama, propisuju lijekove, uspostavljaju medicinske dijagnoze, zaduženi su za liječenje duševnih bolesnika i pacijenata koji pate od različitih vrsta psihičkih tegoba. Psihoterapeuti mogu biti i psiholozi i psihijatri kao i stručnjaci iz drugih oblasti koji su obavezni završiti propodeutiku, odnosno skup predmeta koji izučavaju psihologiju, na nekom od fakulteta.

Fokus.ba: Kako neko da prepozna kada bi se trebao obratiti prihoterapeutu? Da li uopće treba poseban razlog ili se preporučuje svima?

Nuhić Šišić: Psihoterapeuti vole reći da je jedan od najvećih mitova vezanih za psihoterapiju taj da je ona potrebna samo ljudima s manje ili više ozbiljnim psihičkim poremećajima. To nije tačno. Psihoterapija vam, naime, može pomoći ukoliko ste depresivni, osjećate preplavljujuću i dugotrajnu bespomoćnost i tugu, ako vaši nagomilani problemi ne prolaze uprkos vašim naporima da ih riješite. Kada vam je teško da se skoncentrišete na posao i rad, kada i ako neprestano o nečemu brinete i očekujete najgore od raznih situacija. Ako imate učestale i neobjašnjive glavobolje, ako ste doživjeli traumatičan događaj i ne možete prestati da o njemu razmišljate, imate bolove u stomaku i oni vam se javljaju uvijek prije nekog događaja bitnog ili potresnog za vas… Toga je toliko puno.

Fokus.ba: Često se uz živahnu djecu veže pojam hiperaktivnosti. Kako prepoznati da li se zaista radi o tome?

Nuhić Šišić: Nije svako nemirno dijete, ono kojeg „ne drži mjesto“, ujedno hiperaktivno, odnosno, nije obavezno niti pravilo da svako dijete koje je povremeno hiperaktivno, impulsivno i ima poteškoće s koncentracijom ujedno ima hiperaktivni i poremećaj pažnje takozvani ADHD. Dijagnoza ADHD-a uglavnom se postavlja kod djece između 6 i 12 godina, kada je to lakše utvrditi jer simptomi postaju vidljiviji u školskom okruženju. U tom slučaju, ako želimo da utvrdimo djetetov neurološki i psihološki status, potrebno je napraviti niz pretraga: sistematski pregled, pregled vida i sluha, uzimanje krvne slike, utvrđivanje medicinske istorije djeteta i porodice, te na kraju neurološku procjenu koja ponekad uključuje i skeniranje mozga tomografijom, pomoću emisije pozitrona (PET). Posao psihologa u tom slučaju jeste da ispituje intelektualne sposobnosti djeteta, vještinu obrade informacija, kao i verbalne te motoričke sposobnosti, dok na pretrage upućuje uglavnom pedijatar, uz eventualnu saradnju s neurologom ili psihijatrom. No, jako je bitno, ponekad i ključno, da rezultatima pretraga uveliko mogu pomoći i zapažanja roditelja, učitelja u školi i drugih koji imaju redovan kontakt s djetetom.

Fokus.ba: Kao jedan od čestih problema naveli ste anksioznost. Zašto dolazi do tog stanja i može li se uspješno izboriti s njim?

Nuhić Šišić: Da, anksioznost i napadi panike imaju svoj specifičan uzorok. Recimo, anksioznost se javlja kada nedovoljno ili uopšte ne koristimo svoje sposobnosti, kada mislim da nešto ne možemo, da to nije za nas. Uzroke takvog razmišljanja obično nalazimo u načinu na koji su se prema nama odnosili u djetinjstvu. Rješenje je moguće pronaći tako što se odlučite da iskreno istražujete sebe, svoje osećaje i razmišljanja uz pomoć terapeuta. Najviše možemo pomoći sebi ako smo prema sebi odgovorni i kada spoznamo da problemi ne nestaju sami od sebe, tek tako. Često mogu da čujem i priče i mitove o lijekovima, koji, naravno, trenutno mogu da pomognu, ali dugoročno odmažu i uzrokuju zavisnost. Lijekovi, dakle, ne liječe anksioznost, već tek smiruju napetost. A anksioznost se pretvara u potencijal kada radite na sebi.

Fokus.ba: Gotovo da nema djeteta koje ne koristi mobilne uređaje. Koliko to utiče na njihov pravilan razvoj?

Nuhić Šišić: Istina je da učestalo izlaganje djeteta mobilnim telefonima i sličnim uređajima ometa njegov kognitivni, emocionalni i socijalni razvoj, a to znači da dijete sporije usvaja nova znanja, da nije emocionalno razvijeno za svoju dob a u socijalnim kontaktima je na neki način distanciran. Jedno od pitanja koje roditelji trebaju da postave sebi kad daju djeci telefon u ruke jeste: Zašto to radim, šta time želim postići? Mnogi od nas roditelja trebaju neko vrijeme za sebe, ali ja sam uvjerena da do slobodnog vremena možemo doći i na drugačiji način, manje štetan za razvoj djeteta. Istina, mi živimo u modernom dobu, danas je rijetkost da dijete od 8, 9 godina ili nešto starije nema svoj, vlastiti telefon, jer mnogim roditeljima su ti telefoni i neka vrsta sigurnosti, da mogu u svakom trenutku znati gdje je njihovo dijete, kada ide u školu ili se iz nje vraća kući. Problemi nastaju kada se kod djece stvori pretjerana želja i potreba za stalnim provjeravanjem i nadgledanjem mobitela kako bi ostali u toku. Dakle, vrijeme koje dijete provede na mobitelu svakako mora biti jasno vremenski ograničeno, a mi moramo znati izbalansirati između potreba i osjećaja sigurnosti koju nam daju telefoni, u odnosnu na njihovo štetno djelovanje.

Fokus.ba: Postoji li recept za uspješan odgoj i kako pomoći djetetu da izraste u sretnu i uspješnu odraslu osobu?

Nuhić Šišić: Recept za uspješan odgoj bi mogao da se formuliše ovako: budite dovoljno dobar roditelj svojoj djeci, jer ne postoji idealan roditelj. Osluškujte potrebe djeteta i obratite se stručnjacima za pomoć ukoliko primijetite kod djece predškolskog uzrasta noćno mokrenje u krevetu, sisanje palca, poremećen san, noćne more, probleme s apetitom, teškoće pri odvajanju od roditelja. Kod djece školskog uzrasta se najčešće primjećuje razdražljivost, agresivnost, izbjegavanje školskih obaveza, povlačenje, nedostatak koncetracije, gubitak interesovanja, posebno kada nastupi doba puberteta, čije su granice danas, čini mi se, još pomjerene prema dole. Kao majka četvero djece mogu da kažem da roditeljstvo nije lako niti jednostavno, ali daje mnogo ljubavi i kao takvo je vrijedno života. Dovoljno da po pola sata dnevno razgovarate s njima o njihovim planovima, željama i problemima da bi se osjećali dobro. Njima ste vi kao roditelj najbitniji, zato budite dovoljno dobar uzor.

Fokus.ba: Radite sa klijentima u neposrednom kontaktu, ali i online. Na koji način Vam se mogu obratiti?

Nuhić Šišić: Tako je. Moji klijenti su uglavnom iz regije, Njemačke i Austrije. Svi zainzeterisani mogu me kontaktirati na e-mail [email protected] ili putem Facebook stranice Psihoterapija Alma N. Sisic, gdje svakako mogu pročitati i mnogo korisnih savjeta.