Zavirite u super-luksuzni stan Elvira Bolića (FOTO)
Iako su tek prije dva mjeseca unijeli posljednji komad namještaja, bivši vrsni nogometaš Elvir Bolić sa suprugom Gondžom otvorio nam je vrata svog novog stana u sarajevskom naselju Grbavica. Toplinu kojom odiše dom teško je opisati, ali smo je nastojali prenijeti kroz ekskluzivne fotografije.
Otkrili su ko je bio zadužen za uređenje, kakvi su im rituali, da li je ovo njihova posljednja selidba i kako raspoređuju dnevne obaveze
Kada je prije pet godina, udruženim snagama s Emirom Granovom, vlasnikom kompanije „Granof“, izgradio stambeni objekat u sarajevskom naselju Šip, Elvir Bolić rekao je „stop“ selidbama. Nakon života u Istanbulu i tamošnjih pet promjena adresa, ovaj bivši nogometaš odlučio je sa suprugom Gondžom i troje djece svoj život nastaviti u vlastitoj zgradi poznatijoj kao „Bolgrano“.
Međutim, vodeći se onom poznatom „nikad ne reci nikad“, Elvira je primamljiva ponuda potakla na novi projekt. Djevojčice Elisa (9), Eda (7) i dječak Berk (4,5), s veseljem su prihvatili te novosti, jer novi stan donosi nešto novo. Izgradnja zgrade trajala je godinu i po, a uporedo s njom Elvir je pokretao i ugostiteljski biznis, otvarajući restoran „Papper Moon“, koji se nalazi stotinjak metara od zgrade.
-U periodu kada sam razmišljao šta bih novo mogao napraviti u svom životu, jedan od prijatelja mi je rekao kako je vidio odličnu lokaciju za stambeni objekat. Ispočetka nisam bio naročito zainteresovan, ali sam otišao pogledati i odmah dobio viziju i ideju. Kako mnogo putujem i gledam različite gradnje po svijetu, a imajući iskustva i s prethodnom zgradom na Šipu, tačno sam znao šta želim.
Godinu i po sam nadgledao radove objekta koji ima šest prostranih stanova od po 200 kvadrata, a zajedničke prostorije sam obogatio dodatnim sadržajem poput fitnessa i saune. Izuzetno sam vodio računa o sigurnosti, tako da u skopu same zgrade postoji i čuvar. U suštini, zgrada je slična Bolgranu, samo u nešto manjem izdanju. Htio sam da bude intimnije, ali da sadrži sve neophodne detalje – priča mi Bolić dok se stanom širi miris kafe, a dječija graja daje pravu porodičnu atmosferu.
Nismo sigurni da je gotovo sa selidbama
Ugodno osvjetljenje prekrasne lampe, koja je smještena u dnevnom boravku, dočarava idiličnu sliku toplog doma, a pucketanje vatre u kaminu i police ispunjene bocama vina podsjećaju na najljepše planinske kućice. Dok se dječica ugodno smještaju Elviru i Gondži u krilo i spremaju za fotografiranje, on nastavlja priču.
– Dok sam pravio ovu zgradu, iskrsla mi je prilika da kupim objekat u kojem sam planirao napraviti restoran, tako da sam je odmah i iskoristio. Sve je blizu i sve je uvezano. Istina, jako smo voljeli naš prethodni stan i posebno smo vezani za njega, jer smo u njemu proveli pet godina. Međutim, najveću ulogu su imala djeca. Supruga je najviše ispaštala, jer je svako jutro morala da ih vozi u školu i vrtić, a poslijepodne i na vanškolske aktivnosti poput plivanja, gimnastike, tenisa i klavira… Mnogo vremena je provodila u autu. Sada nam je sve nadohvat ruke.
Činjenica da su 10 godina u braku, a iza njih je osam selidbi, ostavlja mi prostora da pomislim kako im ovo možda i nije posljednja lokacija za stanovanje. Saglasni su s mojom konstatacijom i ističu da svaki put kažu kako je dosta, ali ih opet nešto vuče za promjenom. Oboje navode kako im je prijašnji stan najviše prirastao k srcu, jer je bio veći i moderniji, ali da je 200 kvadrata sasvim dovoljno za optimalan život s troje djece.
Vatra u kaminu za potpuni ugođaj
Obraćali su pažnju na sve. Elvir je bio uključen u svaki detalj izgradnje i trudio se da svoje želje prenese na objekat, kako bi i ostali stanari mogli uživati u funkcionalnosti i kvalitetnom stilu života. Posebnu pažnju posvetio je garažnim mjestima koji su veliki problem u našem gradu. Zato svaki stan u posjedu ima i dvije garaže. Kada su birali stan za sebe dvoumili su se između posljednjeg sprata zbog pogleda, ali je bašta koja se nalazi na prvom spratu presudila.
– Supruga je insistirala da djeca imaju baštu u kojoj će se, za vrijeme lijepih dana, moći igrati. Istina, bilo bi jako problematično ostaviti ih na terasi višeg sprata, jer su oni još mali. Ovaj naš stan podsjeća na kućicu upravo zahvaljujući bašti koju ima. Jedva čekamo proljeće da počnemo s uređenjem. Trava i čempresi su već tu, ali će se moja mama, koja je ekspert za bašte, uključiti u dekorisanje s prvim sunčanim danima. Bit će to lijep prostor za roštilj i igru – zadovoljno ističe Elvir.
Namještanje i opremanje stana radili su sami Elvir i Gondža. Arhitekta nisu željeli, jer su imali jasnu viziju stila. U stanu dominira prirodna varijanta drveta od kojeg su urađeni pod, police, trpezarijski stolovi, a ostatak namještaja je savršeno uklopljen i čini stilski prekrasno urađen dom. Stan je opremljen komadima jedne belgijske firme, koje su naručivali putem interneta. Kamin u dnevnom boravku daje posebnu draž, a Elvir i Gondža uživaju gledajući u vatricu koju pale od novembra do marta. Najdraži trenuci su im provedeni s prijateljima ispred kamina uz krompir, sir, mezu i vino.
Ipak, svoje rituale nikada ne preskaču. Četvrtak je rezerviran za ribu, koju Elvir stručno pravi i često im društvo prave njegovi roditelji koji dođu iz Zenice. Gondži je ostavljen lakši „zadatak“. Ona je zadužena za kokice, koje su obavezne kada su ispred TV-a.
Svako ima svoj omiljeni kutak
Nakon izuzetno napornog perioda koji je iza njih, sada se mogu u potpunosti posvetiti jedno drugom ali i provoditi kvalitetno vrijeme s djecom na putovanjima. Smiraj u kojem uživaju od oktobra, kada su se i preselili, ne može se kupiti novcem.
– Konačno sam predahnuo i mogu reći da je naredni period podređen odmoru i porodici. Imam omiljeni kutak u svom stanu i to je dnevni boravak u kojem je smještena moja sofa iz koje se ne mrdam. U stanu imamo i TV sobu u kojoj najviše vremena provodi Gondža s djecom. Ona u njoj na miru može pogledati svoju omiljenu seriju, dok ja u dnevnom boravku gledam neku utakmicu. Ipak, od svih prostorija najviše mi se sviđa spavaća soba, koja je riješila moj problem sa snom. Evo već dva mjeseca spavam kao mala beba – uz osmijeh navodi Elvir.
Otvoreni prostor daje dodatnu širinu, a trpezarijski dio koji je spojen s dnevnom sobom daje bliskost i potiče na razgovor za vrijeme porodičnog objeda. Kuhinja je prostrana, svijetla i funkcionalna, a Gondža nam kaže kako, ipak, ne provodi mnogo vremena u njoj, jer najviše ručaju u restoranu.
-Otkako smo otvorili restoran, mnogo manje kuham. Spremim djeci obroke i to je to. Imamo neke ustaljene navike, a to je da se ja budim prva i vozim djecu u školu. Elvir tada još spava. Nakon toga se nađemo u restoranu, gdje pijemo prvu kafu i doručkujemo. Poslije svako ide svojim obavezama, a predvečer smo ponovo skupa. Večeramo u stanu, rijeđe u restoranu, jer su djeca u večernjim satima kući pa se trudimo biti svi skupa – ističe ova prelijepa majka.
Gondža je zaslužna za divan odgoj naše djece
Prvo što smo primijetili kada smo došli bio je klavir, koji je smješten na samom ulazu u dnevni boravak, a želju da ga imaju izrazile su njihove kćerke Elisa i Eda, koje već dvije godine pohađaju školu klavira. Imali smo priliku čuti i nekoliko taktova, ali su djevojčice vrlo brzo otišle na sprat, jer je to bilo vrijeme za njihovu igru, a ne za sviranje. Elvir i Gondža su nam objasnili kako djeca i nemaju baš mnogo prijatelja pa nastoje slobodno vrijeme ispuniti aktivnostima poput plivanja, gimnastike, klavira, a s dolaskom snježnih dana najviše se raduju skijanju.
Na gornjem spratu stana smještene su dječije sobe i dječije kupatilo, a uz sobu najmlađeg člana porodice Bolić, sina Berka, jeste i roditeljska spavaća soba. U njoj se nalazi prostrano kupatilo koje od bračnog kreveta dijeli stakleni zid. U spavaćoj sobi je i posebna prostorija za garderobu. Djevojčice imaju odvojene sobe.
-Kada su bile skupa, mnogo su pričale pa su kasno odlazile na spavanje. To je jedan od razloga zašto svaka ima svoju sobu. Dolaze im i prijateljice koje često ostanu na spavanju pa je bilo poželjno da ima dovoljno prostora za sve. Berkova soba je uređena u dječačkom stilu, a za njega volimo reći kako je malo razmažen, zaslugom mojih roditelja. Ipak, moram istaći kako su mnogo dobra i poslušna djeca, zahvaljujući supruzi Gondži, koja ih je tako odgojila. Da se ja pitam, volio bih još dvoje djece, ali o tome ne odlučujem ja već ona. I za ovo troje se prvo ona pitala – objašnjava nam Elvir uz gromoglasan smijeh, dok Gondža odmahuje glavom, naglašavajući kako je troje i više nego dovoljno.
Na samom kraju razgovora, bila sam slobodna prokomentirati da se nadam kako ćemo opet imati privilegiju prvi ući u eventualno novi stan, a ovo dvoje predivnih supružnika ispratili su nas uz osmijeh, jednoglasno naglašavajući kako se s njihovim selidbama nikad ne zna!