Tajne sezonskog turizma na Jadranu: Viršle i jugurt u podrum
Kuhar iz Osijeka, koji je kao sezonac radio na Jadranu, opisao je kako je dio sezonskih radnika često u skoro pa robovlasničkom, a ne radnom odnosu što potvrđuje i njegovo iskustvo.
“U aprilu ove godine pronašao sam oglas za posao na stranicama HZZ-a. Tražio se kuhar u Poreču. Prijavio sam se i nije prošlo ni 10 minuta i već su me kontaktirali i obavijestili da će šef i šefica za nekoliko dana posjetiti Osijek i da bi se trebao naći s njima.
Dogovor je brzo pao. Idem raditi u Poreč u dječje odmaralište. Plaća kuhara je 5.000 kuna. Radno vrijeme je 8 sati (plus tu i tamo koji prekovremeni sat koji ide u preraspodjelu sati), i jedan slobodni dan u sedmici. Ipak smo mi ozbiljna firma, rekli su mi, ispričao je 33-godišnji B. L. za Glas Slavonije.
“Nakon mog dolaska u Poreč uslijedila je uobičajena fizikalija na koju sam navikao prethodnih sezona na Jadranu i to je normalno uoči svakog otvorenja sezonskog objekta. I radno vrijeme je bilo relativno normalno – opisao je svoje prve radne dane ovaj Slavonac.
No, kada je objekt otvoren, kaže, slijedio je šok jer je sve dogovoreno preko noći palo u vodu.
“Radio sam po cijeli dan, od 6 sati ujutro do 23 sata i duže te sam imao pet-šest sati za odmor. Kada smo dogovarali posao, ‘zaboravili’ su mi napomenuti da ću biti njihov (šefov i šefičin) osobni kuhar i konobar svaki dan… do petnaestog dana, kada sam se slomio i fizički i psihički. Na smještaj se ne mogu požaliti, to je prostor u koji sam tada otišao i pokupio svoje stvari u kofere, na što su me šefovi hladno pitali: ‘A otkazni rok?’
Kakav otkazni rok? Ne samo da nije onako kako je dogovoreno nego još nisam ni prijavljen na vrijeme. Kasnili su nekih sedam dana s prijavom. Na moj upit što je s tim, odgovor je bio da je to bilo međusobno upoznavanje. Nakon što sam dao otkaz u Poreču, kontaktirala me uprava iz Savudrije, koja me molila da im objasnim što se događa u Poreču i da cijelu svoju priču pošaljem direktoru”, ispričao je Osječanin.
Otkrio je i druge gadosti na tom sezonskom poslu.
“Kao kuhar nisam mogao vjerovati da se to događa – pokvarljiva roba kao što su jogurti, jaja, hrenovke… – sve se to držalo u podrumu. Zato sam odmah sve to prijavio sanitarnoj inspekciji, inspekciji rada, Zavodu za zapošljavanje i Poreznoj inspekciji jer smo tamo sladoled i slične proizvode morali prodavati bez fiskalizacije.
Niko me još iz inspektorata poslije nije kontaktirao, tako da vjerujem da je sve ostalo na mojoj prijavi”, kaže B. L. dodajući da si više nikada u životu ne želi priuštiti tako nešto jer je svaka sezona na Jadranu, zaključuje, sve gora i gora.
