Zadnje riječi dječaka koji je upao u bunar: “Hladno mi je…”

Slučaj dječaka Julena (2) koji je pao u 110 metara dubok bunar u Španijij, uvelike je podsjetio na priču o Italijanu Alfredu Rampiju. On je 10. juna 1981. godine oko 19 sati pao u bunar u mjestu Vermicino u Italiji.

Dječak koji je tada imao šest godina je pao u tzv. arteški bunar odnosno mjesto gdje podzemna voda, koja se nalazi pod tlakom, sama izbija na površinu.

Bunar je bio dubok 80 metara i širok oko 30 centimetara. Kada su došli spasioci procijenili su da je dječak pao na dubinu od oko 36 metara.

Kako bi ga izvukli napravili su još jedno okno paralelno s bunarom. No zbog bušenja dječak je pao za još 30 metara. Slučaj je izazvao veliku medijsku pažnju i televizija ga je prenosila 18 sati bez prestanka.

RAI je imao rekordnu gledanost, a na mjesto gdje je dječak pao je došao i tadašnji talijanski predsjednik Sandro Pertini. Za spašavanje dječaka bili su potrebni muškarci koji su u ramenima bili široki 30 centimetara, a jedan od njih je bio Angelo Licheri.

Kada se spustio u bunar naglavačke i dosegao dječaka, pokušao mu je staviti pojas na njega kako bi ga izvukli, ali nije uspio. Ostali pokušaji spašavanja nisu uspjeli.

Nažalost, dječak je samo padao sve dublje i dublje.

Licheri je bio naglavačke u bunaru 45 minuta i nikada se nije u potpunosti oporavio od ozljeda koje je tada zadobio i psihičkih i fizičkih. Naime, loše su ga zavezali užetom te je slomio ručni zglob. Angelo je dječaka sedam puta uhvatio za ruku, ali mu je svaki puta zbog blata iskliznuo.

Dječakov glas koji se prenosio preko mikrofona je bio sve slabiji i slabiji.

– Hladno mi je. Htio bih coca-colu – govorio je dječak zapovjedniku rimskih vatrogasaca Nandu Brogliju koji ga je hrabrio.

Kada je dječak umro, Nando je psihički slomljen također završio u bolnici.

Dječak je umro 13. juna najvjerojatnije u 6.30 sati. Donato Caruso, još jedan volonter kojeg su spustili da bi spasio dječaka shvatio je da je dijete mrtvo. Mrtvo tijelo izvukli su 11. jula.

Dječakova majka Franca Rampi kasnije je osnovala “Rampi Center” kako bi ojačala i poboljšala civilnu zaštitu djece. Cijeli slučaj je izazvao veliki interes ne samo italijanskih nego i svjetskih medija i kasnije je postavljeno pitanje da li je bilo etično takvu tragediju prenositi uživo.

Alfredov stariji brat također preminuo

Nikada nije razjašnjeno kako je dječak završio u jami. Bilo je i nagađanja da je namjerno spušten u nju jer su kasnije na njegovom smrznutom tijelu našli pojas, ali za to nije bilo dokaza.

Dječak je tog kobnog dana otišao u šetnju u obližnja brda s ocem i njegovim prijateljima. Dječak je u jednom trenutku pitao oca da li se može sam vratiti kući. Otac mu je to dopustio. Kada je Ferdinando došao kući oko 20 sati primijetio je da se njegov sin još nije vratio. Tada je počela potraga za dječakom. Upravo je dječakova baka Veja rekla da je dječak možda pao u bunar dubok 80 metara na gradilištu na kojem se gradila kuća. Alfredo je imao četiri godine mlađeg brata Riccarda. Riccardo je umro 2015. godine od zastoja srca. Imao je 36 godina i zakopali su ga pored Alfreda.