U blizini Titanika otkriveno nešto iznenađujuće: “Mislio sam da se radi o olupini”

Olupina Titanika koja se nalazi na dnu sjevernog Atlantskog okeana, na skoro 4.000 metara ispod površine, polako se raspada, ali to ne znači da je usamljena u mračnim dubinama. Signal koji je pokupio sonar prije otprilike 26 godina sada je pokazao da se na to području nalazi puno više toga nego što se prije mislilo.

Pilot podmornice Nautile i ronilac P.H. Nargeolet prvi je 1996. godine primijetio čudan signal na sonaru, ali uzrok ovoj podvodnoj anomaliji je do sada bio nepoznat.

Tokom ekspedicije na brodolom Titanika početkom ove godine, Nargeolet i njegovi kolege su posjetili prethodno zabilježenu lokaciju signala kako bi potražili misteriozni objekt koji je za njega odgovoran.

Mislili da se radi o još jednoj olupini

Naime, zbog jačine signala, Nargeolet je smatrao da se tamo nalazi još jedna olupina, no umjesto toga pronašao je stjenoviti greben, sastavljen od raznih vulkanskih formacija na kojem buja populacija jastoga, riba, spužvi i nekoliko vrsta koralja koje bi mogle biti stare više hiljada godina, piše CNN.

“Ovo je biološki fascinantno. Živa bića koje se tamo nalaze vrlo su različita od onih koje inače žive u abisalu. Nargeolet je napravio zaista važno istraživanje. Mislio je da se radi o brodolomu, a otkriće je, po mom mišljenju, još nevjerovatnije od pronalaska olupine”, rekao je morski biolog Murray Roberts sa Sveučilišta Edinburgh u Škotskoj.

Abisalna ravnica je izraz koji se koristi za opisivanje okeanskog dna na dubini od 3000 do 4000 metara, što čini 60 posto Zemljine površine. Obično se radi o bezličnom, muljevitom morskom dnu bez mnogo struktura. Ronioci su do sada u nekoliko navrata na takvome području pronašli stjenovite formacije, no Roberts sada vjeruje da bi takve značajke mogle biti češće nego što se prije mislilo.

Odgovor na dodatnu misteriju

Ova stjenovita područja također mogu pomoći u objašnjenju još jednog misterija – udaljenosti koju spužve i koralji prelaze preko okeanskog dna.

“Ponekad se pojave na nekim mjestima gdje pomislimo: ‘Pa, kako su dospjeli tamo? Ne žive dovoljno dugo da ovdje stignu tamo’. Ali ako postoji više ovakvih stjenovitih područja, to može objasniti distribuciju ovih vrsta preko okeana”, navodi Roberts.

Znanstvenici trenutno rade na analizi fotografija i videozapisa grebena koje su snimili tijekom ronjenja. Dodatno, u blizini Titanika zabilježen je još jedan sonarni signal kojeg Nargeolet namjerava identificirati na budućoj ekspediciji. Možda se radi o još većem grebenu od ovoga.

“Morski život je bio tako lijep. Bilo je stvarno nevjerojatno, jer nikad nisam očekivao da ću to vidjeti u životu. Veseli me što ću nastaviti proučavati Titanik”, kazao je Nargeolet, prenosi Index.