Tinejdžeri širom svijeta zaluđeni smrtonosnom igrom “Plavi kit”

Peta najpopularnija igrica na svijetu, s više od 410 milion registriranih korisnika, a ujedno i najsmrtonosnija, stigla je do Evrope.

“Plavi kit” pokrenut je 2015. godine, a kako bi igrači stigli do cilja moraju izvesti ukupno 50 zadataka (jedan dnevno). Zadaci uključuju fizičko i psihičko samoozljeđivanje, kao što su: bušenje ruke, buđenje u 4.20 i gledanje grotesknih snimki, praviti ožiljke, popeti se na visoku zgradu i pustiti noge da slobodno vise s ruba, ne razgovarati ni s kime čitav dan itd.

Krajnji zadatak je samoubistvo zahvaljujući kojem će igrač postati slobodan, visoko razvijen pojedinac, razriješen ovozemaljskih briga – koje simbolizira i slika same igrice “Plavi kit”.

Zadaci se sudionicima dijele putem lažnih profila, a glavno je pravilo da se nikome ništa ne govori. Zadaci se izvršavaju kakvi god oni bili, a otvorene grupe povezane su s depresivnim citatima, slikama, dokazima o besmislu života i protestima protiv ciničnog svijeta odraslih.

O ovoj igrici prvi su put pisale novine Novaja Gazeta. Novinari su, proučavajući statistiku i uzroke samoubistva među ruskim tinejdžerima, otkrili kako je više od 100 djece koja su samoubistvo počinilo u razdoblju između novembra 2015. i aprila 2016. bilo učlanjeno i internetske zajednice povezano s “Plavim kitom”.

Istraga je rezultirala hapšenjem nekoliko osoba koje se terete za poticanje na samoubistvo. Ubrzo su pobrisane sve javne grupe i objave koje su označene ključnim riječima kao što su plavi, kit, more, igra, tihi dom, itd. Korisnici koji su i dalje nastavili upotrebljavati oznake, blokirani su.

Usprkos zabranama i suzbijanju, Ruski javni centar ta internetske tehnologije, u februaru 2017. godine zabilježio je novi rast objava s takvim oznakama – ovaj put na Instagramu. Ukupno je zabilježeno 45.000 takvih objava. Međutim, pokazalo se kako su odgovorni profili lažni.

Slijedom toga, iako bi takva brojka mogla biri rezultat nestabilnog pojedinca, zabrinjavajuće je što i dalje nije dotaknut centar koji koordinira osobama spremne na nagovaranje ostalih igrača.

Igricu su navodno igrali i tinejdžeri u Bugarskoj, Mađarskoj, Rumuniji i Poljskoj, a u Francuskoj je Ministarstvo obrazovanja uputilo upozorenje svim rektorima univerziteta. Francuski Le Nouvel Observateur igricu je prozvao radikalnom i sektaškom. Uvjereni su kako se radi o čitavoj kampanji, a ne o pojedinačnim slučajevima.

Postoji i drugo mišljenje – da nema direktne veze između igrice i rasta tinejdžerskih samoubistava. Stručnjaci se slažu kako je moguće potaknuti osobu na samoubistvo, pogotovo nestabilnu, ali blokiranje suicidalnih grupa na internetu neće riješiti problem.

S time se slaže i Anastasija Deljadina.

– Čak i ako si netko zaista oduzme život nakon što se priključio suicidalnoj online grupi, grupa je samo posljedica, dok pravi uzrok leži u obitelji, u činjenici da roditelji nisu svjesni, ili su ravnodušni, prema problemima svoje djece. Dijete se takvim grupama pridružuje jer su negativne, a ne obrnuto.

Kasnije roditelji obično kažu da njihovo dijete nikad takve misli nije izricalo u njihovom prisustvu i da je on ili ona bila “draga i slatka”, ali to ništa ne dokazuje. Djeca su dobra u skrivanju stvari. Sama činjenica da dijete može provesti dane i noći ispred računara već ukazuje na ozbiljne probleme u porodici.