Sovjetski eksperiment bio je toliko jeziv da ga neki smatraju izmišljenim

Potkraj 40-ih godina prošloga stoljeća sovjetski su znanstvenici navodno proveli jedan krajnje nečovječan eksperiment koji je do danas ostao nenadmašan u svojoj strahoti.

Pokus je obavljen nad petero ljudi koje su znanstvenici željeli održati budnima punih trideset dana stimulirajući njihovu budnost otrovnim plinom koji su im u posebnu komoru puštali u malim, nesmrtonosnim količinama, piše Newsweek.

Umjesto na smrt ‘osuđeni’ na užasni eksperiment

Petoricu su držali u strogo kontrolirani uvjetima, a unos kisika pažljivo su mjerili kako ih plin ne bi ugušio. Prostorija u kojoj su boravili imala je zahod i krevete bez posteljine, a bili su opskrbljeni zalihama hrane za mjesec dana i knjigama.

Ovih petoro nesretnika Sovjeti su zarobili tokom Drugog svjetskog rata i osudili ih kao državne neprijatelje. No, umjesto na smrtnu kaznu bili su “osuđeni” na sudjelovanje u jezivom pokusu. Obećano im je da će biti pušteni na slobodu ako se pristanu podvrgnuti i izdržati trideset dana u stanju budnosti.

Njihove su aktivnosti praćene cijelo vrijeme kroz tzv. policijsko ogledalo, a njihovi razgovori su snimani. Prvih pet dana činilo se da dobro podnose pokus i da je sve u redu.
Isprva su najviše razgovarali o svojim traumatičnim iskustvima iz prošlosti. No, potom su njihovim razgovorima počele dominirati mračne teme. Nakon pet dana provedenih u komori počeli su se žaliti se na okolnosti i događaje zbog kojih su se ondje našli, a obuzela ih je i paranoja.

Razgovori su postupno prestajali i zatočenici su sve češće počeli sami za sebe govoriti razne besmislice koje su mikrofoni uredno bilježili.

Nakon dvije sedmice više nisu željeli slobodu

Devetog dana njihovo se ponašanje otelo kontroli. Dvojica su počela vrištati i ispuštati jezive krike sve dok im glasnice nisu stradale. Ostali su trgali stranice iz knjiga i vlastitim izmetom ih lijepili na zrcala kroz koja su bili promatrani. U jednom trenutku sve je zamrlo i jedini znak da su zatočenici u komori još živi bila je povećana potrošnja kisika.

Četrnaestog dana voditelji ovog užasavajućeg eksperimenta najavili su im preko interfona da će ući u komoru kako bi provjerili mikrofone. Rečeno im je da će, ako budu poslušni, jedan od njih odmah biti oslobođen. Na to se začuo tihi glas iz komore koji je izgovorio strašnu rečenicu: “Više ne želimo slobodu“.

Petnaestog dana u prostoriju je pušten svježi zrak, bez primjesa otrovnog plina, na što su zatočenici burno reagirali tražeći da im ponovno bude pušten plin. Kad su vojnici ušli u komoru, zatočenici su panično počeli vrištati. Zatečeni prizor bio je zastrašujući za vojnike.

Preklinjali da im ponovno daju plin

Četvorica zatvorenika bila su živa dok su uokolo bili razbacani raskomadani dijelovi tijela petoga. Hrana je bila netaknuta danima, a četvoricu preživjelih bilo je gotovo nemoguće prepoznati: sami sebe su unakazili jedući vlastito meso. Potom su napali vojnike tražeći da im se vrati plin. Nisu htjeli zaspati.

Drugi od četvorice preživjelih ubijen je nakon što je nadljudskom snagom ščepao liječnika koji mu je pokušao pomoći, te mu počeo lomiti kosti. Preostala trojica prebačena su u bolnicu gdje su preklinjali da im se vrati plin.

Jedan od njih umro je nakon operacije ne probudivši se iz anestezije. Drugog su operirali bez anestetika pri čemu uopće nije odavao znakove boli.

Kad su preživjele upitali zašto tako očajnički žude za plinom, kratko su odgovorili: “Moramo ostati budni.” Potom su ih vratili u komoru. Kad im je ponovno pušten plin, gotovo u trenu je splasnula njihova agresivnost. Ipak, ubrzo potom umro je i četvrti zatočenik.

“Tako… blizu… slobodi”

Kada je nakon svega časnik KGB-a ušao u komoru, upitao je posljednjeg preživjelog “Ko si ti?”. “Mi smo ludilo koje čuči u svima vama”, odgovorio mu je.

Časnik KGB-a na to je izvadio pištolj i ustrijelio posljednjeg zatočenika u srce. Njegove zadnje riječi navodno su bile: “Tako…blizu…slobodi”.

Mit stvoren oko ovog eksperimenta kaže da su nekolicina vojnika koji su čuvali komoru počinila samoubojstvo.

Nikada nije dokazano da se ovaj eksperiment uistinu dogodio. Možda i zato što je toliko jeziv da djeluje nestvarno, sličnije scenariju za neki horor film.