Sajo je jedan od najboljih frulaša u BiH: Kradem vrijeme za pravljenje frula (FOTO)

Safet Sajo Salkanović živi nadomak grada Tešnja, u selu Medakovo. U nekoliko metara mu je sve, kuća i porodica, radno mjesto Osnovna škola „Deveti septembar“ i radionica. A, posljednje je, kaže, nešto što ispunjava dušu i za što uvijek nađe vremena. Ako nema kada raditi i praviti frule, svaki dan mora ući, otvoriti vrata radionice.

Prije sedam godina se počeo profesionalno baviti izradom frula. Ali, ljubav se javila mnogo ranije. Još u djetinjstvu.

„Mi smo se igrali po fazama, u proljeće su klikeri, ljeto kad dođe, pošto su bile čiste rijeko, išli smo na kupanje, već jesen kad dođe pravili smo praćke, mada su nam to zabranjivali. A, naša dobra igračka je bila čakija ili nož koji smo krali iz kuće da bismo mogli sebi nešto praviti, praviti one trube, pišće od vrbe“, pričao je za Anadolu Agency (AA) Salkanović.

Godine 2013. je napravio prvu frulu.

„Bilo je to amaterski jer ja sam jednu frulu kupio u Srbiji. Kasnije sam čuo za Fadila Durguta u Sarajevu, mašinskog inžinjera koji isto pravi frule, inače sada moj dobar prijatelj. On mi je neke smjernice dao“, ističe frulaš Salkanović, dodajući kako mu je Durgut poklonio jednu frulu, te je i danas čuva.

Prije se bušilo ručno, objašnjava on, ali sada imaju bušilice. Bez pravog alata, nema ni zanata, dodaje.

Radi u školi kao domar, tu zarađuje za život. No, vrijeme za frule uvijek pronađe.

„Vrijeme pronalazim tako što ga kradem sam od sebe. Možda kada bih trebao negdje da odem, u ribolov me nekada zovnu jer volim da pecam ribu, nemam vremena jer posvetim pažnju frulama. Moram raditi, moram ih uvijek imati na stanju jer frulaši traže, i ako nemaš, odoše kod drugog“, kazao je.

Napraviti frulu zahtijeva posvećenost, preciznost i ljubav.

„Moramo da imamo suho drvo koje se iscijepa u jednu ceplju za loženje i ostavlja se jedno dvije do tri godine da se suši pa onda ide predobrada, dotjerivanje sjekiricom. Potom imamo sljedeću fazu predmjeru gdje izbušimo frulu iznutra i vanjski obradimo u cilindričan komad gdje se to opet ostavlja da se drvo malo umiri“, naglasio je.

Drvo se mora birati. Na našem podnevlju najviše se uzima šljiva, dobar je i jasen, drijen, a od hrasta se prave piskovi.

Žao mu je što se mladi ne zanimaju za ovaj instrument, općenito su, tradiciju, ističe, zaboravili.

„Uglavnom uzimaju stariji ljudi koji su u djetinjstvu svirali frule pa dođu i dan-danas, znaju ovdje za mene pa dođu, uzmu jednu-dvije frule da imaju za sebe, tek da ih želja mine, da mogu nešto malo zasvirati. U BiH je to bilo dosta zastupljenije prije, recimo, 40 godina i bilo je dosta kvalitetnih frulaša kao što je rahmetli Sefer Ćehajić, Salih Jalovčić, Hamdija Salković i živa legenda Sead Haračić“, navodi on, dodajući kako bude i mladih koji bi željeli naučiti svirati frule, ali u Bosni i Hercegovini, nažalost, nema škole za to.

Tradicija se u svemu gubi.

„Uzimamo tuđe, jedno vrijeme je saz u Bosni bio skoro pa nestao, svega nekoliko ljudi je sviralo, dok sad ima dosta sazlija i dosta mlađih ljudi koji žele da vrate saz na njegovo mjesto kao što mi pokušavamo frulu na neki način u Bosni da koliko-toliko ostane u našem narodu. Prije se radio težački posao, ljudi su se navečer uz ljuštidbu opuštali uz frulu ili šargiju. U sviju su ruke bile žuljave, ali ljudi su bili sretniji i držali su do svoje tradicije“, pričao je Salkanović.

Kupaca ima iz Bosne i Hercegovine i iz Srbije te naših ljudi po inostranstvu, ali ima i stranaca. Jedan Ukrajinac, koji živi u Americi, mu je ovih dana naručio frulu, tako da idu i do daleke Amerike.

„Kod nas u Bosni je bilo na Palama i bilo je nekoliko puta u Prnjavoru, održavao se festival frule, odnosno sabor, takmičenje, međutim toga više nema. To je organizovao Dragan Srdanović, ali za sve treba novac, i ljudi se jednostavno ne prepoznaju tu. Neće niko to malo da pogura pa tako da se mi sami borimo. Međutim, u Srbiji ima, oni dosta drže do toga. Bio sam prošle godine u Srbiji gdje sam stvarno srdačno dočekan. I ove sam godine pozvan 23. augusta da na festivalu sudjelujem kao gost. Dogovorio sam se sa organizatorom Zoranom Raičićem da dvije moje frule idu za prvu nagradu“, ističe on, naglašavajući kako je ovo jedno od najvećih sabora frulaša na Balkanu.

Salkanović izrađuje i kavale, instrumente koji su na naše prostore došli dolaskom Turaka.

„Radi se o trodijelnom kavalu radi lakšeg transporta. Ovdje se rastavi, a ujedno služi i za štimovanje, zavisno od atmosferskog pritiska. Ako je previše toplo vrijeme, dovoljno ga je malo razvući u donjem i gornjem dijelu i odmah spustimo tonalitet. Gledajte gore kako je, on je šupalj, svira se kao na flašu“, objasnio je.

Frule su, ipak, njegova ljubav. I uz prodaju, kaže da ima i poklanjanja. Ali je i čast nekome pokloniti frulu, odnosno znati kome je pokloniti i ko će je znati cijeniti, zaključuje Salkanović, frulaš Bosne i Hercegovine.