Priča o najvećem prevarantu svih vremena

Kada je Ferdinand Waldo Demara iz Massachusettsa umro u junu 1982. godine, svijet je izgubio jednog od najvećih prevaranata u istoriji. On je iz porodične kuće pobjegao kao 16-godišnjak, a iako nikada nije stekao fakultetsko obrazovanje, on će svoj život provesti kao redovnik, ljekar, upravitelj zatvora, profesor, pravnik, stručnjak za djecu, glumac, urednik i vojnik.

Njegova veoma uzbudljiva životna priča počela je kada je navršio 16 godina, samo nekoliko mjeseci nakon što se njegova vrlo dobrostojeća porodica morala preseliti u siromašniju četvrt zbog finansijskih poteškoća. Tada je naime pobjegao iz kuće u Rhode Island, najmanju državu SAD-a. Tamo se pridružio Cistercitima, rimokatoličkom crkvenom redu.

Vojnik, psiholog, instruktor

S njima je proveo nekoliko godina, a onda se 1941. godine pridružio vojsci. Već sljedeće je godine započeo nekoliko “novih života” pod imenom Anthony Ignolia, njegovog poznanika iz vojske. U dva se navrata pokušavao vratiti redovništvu, a onda se prebacio u mornaricu.

Nakon što je vidio da tamo ne napreduje dovoljno brzo, Demara je izlažirao svoje samoubistvo i život nastavio pod novim imenom – Robert Linton French. Njegov novi posao bio je onaj religijski nastrojenog psihologa na koledžu Gannon u Pennsylvaniji nakon čega se zaposlio kao bolničar u sanitoriju u Los Angelesu te kao instruktor na koledžu Svetog Martina u Washingtonu.

Tada je po prvi put “dolijao” – FBi ga je uhapsio i pritvorio na 18 mjeseci zbog dezerterstva.

Osnivač koledža i upravitelj zatvora

No, ta ga “sitnica”, naravno, nije omela u nastavku vrlo bogate karijere prevaranta. Nakon što je pušten iz zatvora preuzeo je novi lažni identitet i pridružio se rimokatoličkom redu “Braće kršćanske pouke” dok je noću studirao pravo.

Kao član ovog reda, Demara je uz podršku države osnovao koledž LaMennais u Alfredu s ciljem da religijski nauk u tom gradu postane prominentniji. Razočaran činjenicom da ga red nije imenovao rektorom, Demara ga je napustio, a priču o svom nevjerovatnom životu prodao je časopisu “Life”.

Nakon toga se kratko odao alkoholu, a kada je uspio doći do novih lažnih isprava, zaposlio se kao upravitelj zatvora u Texasu. Tamo je pak razotkriven kada je časopis Life dospio u ruke jednog zatvorenika koji ga je prepoznao.

Kao hirurg je spasio 16 života

Unutar reda Demara je upoznao mladog ljekara Josepha C. Cyra što je bio početak njegove najveće prevare. Demara se naime pod njegovim imenom ukrcao na HMCS Cayuga, ratni brod kanadske mornarice, na kojem je Demara radio kao hirurg na traumatologiji. Nećete vjerovati, ali čovjek je na brodu obavio 16 uspješnih operacija na teško ranjenim vojnicima.

Kada su vojnici primljeni na brod, Demara je medicinskim sestrama naredio da ih pripreme za operaciju. On je tada otrčao u svoj ured i u enciklopediji u samo nekoliko minuta “pohvatao” sve što mu je bilo potrebno da operacije budu uspješne. Naravno, čovjek je bio toliko uspješan da je završio u svim većim kanadskim novinama.

Jedne od njih u ruke su došle majci pravog Josepha C. Cyra i nakon toga je Demara ponovno razotkriven. Kada je vijest o tome došla do kapetana broda HMCS Cayuga, on je odbio povjerovati da Demara uopšte nije hirurg. Kanadska mornarica odlučila je da neće podizati tužbu, a Demara se vratio u SAD.

Kraj nevjerovatne karijere

Njegov posljednji posao bio je onaj kapelana u bolnici u Anaheimu u Kaliforniji. Iako je i tamo razotkriven, dopušten mu je ostanak jer je razvio snažna prijateljstva s upraviteljem i jednim od vlasnika bolnice. Tamo je radio sve do 1980. godine krajem koje je posljednju pomast dao i slavnom glumcu Stevenu McQueenu.

Dvije godine kasnije Ferdinand Waldo Demara je umro od zatajenja srca uzrokovanog dijabetesom zbog kojeg su mu amputirane obje noge.

Da, gospodin Demara iz Massachusettsa vodio je zaista uzbudljiv život, a novac ga nikada nije previše zanimao, ali ni motivirao za sve što je radio u životu.

Autori koji su nakon njegove smrti radili na njegovim biografijama intervjuirali su brojne ljude koji su mu buli nadređeni i svi su rekli da su uvijek bili zadovoljni njegovim radom. Demara je, smatraju stručnjaci, najvjerovatnije imao fotografsko pamćenje i izrazito visok IQ što je bila dobitna kombinacija za sve njegove prevare.

Jednom svojem biografu rekao je da je bio toliko uspješan jer je “bio u stanju uklopiti se na pozicije koje niko prije nije okupirao”.

– Demara je imao dva vjerovanja. Jedno od njih je da u svakoj organizaciji postoji mnogo neiskorištene energije koju je moguće iskoristiti bez da se otuđi nekog drugog. Drugo pravilo je, ako imaš moć i želiš je proširiti, nikada ne gazi u tuđi prostor, nego sebi otvori nova prostranstva, pisalo je u njegovoj biografiji.