Pokemoni se kriju po sarajevskim džamijama, u tuzlanskoj crkvi bildaju

Za Pokemonima je, slobodno se može reći, “otkačio” i dobar dio Bosanaca i Hercegovaca.

Svjedoči tome nedavni slučaj iz Tuzle, zabilježen u naselju Zlokovac. Naime, jedan dvadesetdevetogodišnjak, ganjajući Pokemona zadobio je ozbiljne povrede glave, ruke i noge nakon što je pao niz stepenice.

A, Pokemoni se kriju na svakakvim mjestima. Jedna je Sarajka konstatovala da su njeni Pokemoni “veliki vjernici” (?!) s obzirom da su raspoređeni oko sarajevsih džamija! “Brine” je, kaže, i to što su vrlo moguće i članovi SDA…

Kada je pak Tuzla u pitanju doznajemo da su Pokemoni od pravoslavne crkve u tom gradu “napravili teretanu”(?!), u kojoj se razvijaju. Kako doznajemo od “tuzlanskih lovaca” na Pokemone, bitno je doći u centar grada ili blizu crkve i onda pošaljete svoje Pokemone u crkvu da se “razvijaju”!!!

Dao otkaz na poslu da bi lovio Pokemone

Jedan od dokaza nevjerovatne popularnosti igrice Pokemon Go je i 24-godišnji Tom Currie, obožavatelj Pokemona iz Aucklanda. Naime, Tom je dao otkaz na poslu kako bi mogao putovati dva mjeseca i neometano loviti Pokemone diljem zemlje, koja je zaludila svijet, prenosi Distractify.

Currie je radio kao konobar u caffe baru Hibiscus u Aucklandu. Odlučio je dati otkaz jer želi postati najbolji Pokemon trener na svijetu. Uz posao, kaže, ne bi se imao vremena potpuno posvetiti svom cilju, a to je biti najbolji.

Svu svoju energiju i vrijeme sada posvećuje Pokemonima. Svakog jutra, nakon buđenja, napravi kafu, spakuje ručak i krene na put – u potragu za novim Pokemonima. Već je rezervisao autobusne karte za neke destinacije diljem Novog Zelanda.

Nedavno je dao intervju za magazin Newshub i izjavio da je već uhvatio 90 od ukupno 151 Pokemona.

– Želim avanturu. Posljednjih šest godina neprestano radim i treba mi promjena. Pokemoni su mi dali priliku da živim svoj san – rekao je Tom.

Izjavio je i da je jednom hvatao Pokemone cijelu noć, ali da je to rijetkost s obzirom da ga šetnja i lov za Pokemonima jako izmore tokom dana.

– Aplikacija prati i koliko ste hodali i ja sam napravio oko 50 kilometara dosada. Dvadeseti sam level, ali ima i boljih od mene. Kada sam došao u Christichurch upoznao sam stotinjak ljudi koji igraju Pokemone. To je popularno mjesto za ljubitelje Pokemona. Tamo je baš živa i užurbana atmosfera, a ako neko spazi rijetkog Pokemona javi i ostalim igračima – dodaje Tom.

Često ga pitaju kako može priuštiti takav život, a on priznaje da je nešto novaca uštedio, a i da spava kod prijatelja ili u jeftinim hostelima i sobama. Njegovu priču su prenijeli mnogi mediji pa je dobio i nekoliko ponuda za sponzorstvo.

– Najdraži mi je MewTwo, želim njega. On je Pokemon broj 150 i za većinu igrača njegov ulov znači i kraj igranja – rekao je Tom.

Mama ga nikad sretnijeg nije vidjela

Iako napuštanje posla da bi igrao video igrice i ne zvuči kao najpametnija stvar na svijetu, Tom dobija poruke podrške iz cijelog svijeta. Čak ga i njegova majka podržava.

– Ni ja ni njegova baka ne razumijemo tu igricu, ali sjećam se da ju je Tom volio i kao dijete. On je inače veoma samostalan, uvijek je bio. Drago mi je da uživa u životu, a nikad ga nisam vidjela sretnijeg nego sada – rekla je njegova majka.