Misterij i prokletstvo djevojčice s deset života
U dobi od tri godine, mala djevojčica s imenom Joey Vewrwey počela je pričati priče koje su se činile tako komplikovane i čudne, da je članovima njene porodice bilo teško povjerovati da su produkt njenog vlastitog uma.
Joey je rekla roditeljima da su to sjećanja iz njenih prijašnjih života – preciznije njih 10.
Tokom sljedeće dvije godine ona je prošla bezbroj sastanaka s psiholozima, profesorima regresivne hipnoterapije, stručnjacima za reinkarnaciju i novinarima.
Njihov je zajednički zaključak bio kako je Joey živući dokaz da reinkarnacija postoji.
U prvom životu, Joey se prisjetila kako je živjela kao pećinski čovjek prije nekoliko miliona godina.
Nevjerovatno, no ona je bila u stanju voditi istražitelje po špiljama južne Afrike koje niko nikad prije nije uočio niti istraživao.
To su bile iste one špilje u kojima je Robert Broom, doktor i paleontolog, otkrio kariku koja je nedostajala između ljudi i majmuna.
Postoje i druga, manje definirana sjećanja iz drugih dobnih skupina, u kojima se Joey sjeća kako nosi težak veo te vidi princezu kako jaše u kočiji na leđima slona.
Znala je stvari koje nikako nije mogla znati
Joey je opisivala svoje živote s lakoćom i velikim uvjerenjem – život egipatskog roba, objašnjavajući sistem korištenja galija te drevnu tehniku asfaltiranja cesti s nevjerovatnim dealjima, ili pak svoj život kao progonjenog kršćanina tokom prvog stoljeća i vladavine Nerona u kojem je možda upoznala svetog Petra.
Prisjetila se kako je živjela u Južnoj Africi na početku 20. stoljeća, kao unuka tadašnjeg predsjednika Paula Krugera, kao i odrastanja u kojem je imala dva muža i čak desetero djece.
To je dovelo do istrage koja je pronašla njene navodno živuće potomke. Kad je Joey imala tek pet godina, upoznala je stariju ženu za koju je tvrdila da je bila njena kćer u prijašnjem životu.
Dijete i starica, koja je u tom trenutku imala 90 godina, provele su sate u dubokim razgovorima o svom prijašnjem životu.
Starica je rekla kako ju je Joey instinktivno podsjetila na njenu majku, a sve što su kasnije pričale samo joj je to potvrđivalo.
Nauka o reinkarnaciji
Jedna od najzanimljivijh istraživanja o reinkarnaciji svakako je ona dr. Iana Stevensona “Children of Myanmar Who Behave like Japanese Soldiers: A Possible Third Element in Personality” u kojem čak 750 djece iz Mijanmara tvrde kako se sjećaju prošlih života u kojima su bili japanski vojnici.
Neki od njih i govore japanski koji nisu imali gdje naučiti, a niko od djece nije želio iznositi specifične podatke misija u kojima su navodno sudjelovali, kao da i dalje poštuju kodeks odanosti.
Ponašanje te djece također je ocjenjeno kao bizarno – generalno slabo podnose vrućinu i vlagu u svojoj državi, imaju ogroman prag tolerancije na bol, imaju otpor prema svojim sunarodnjacima i samoj zemlji i privlači ih sve što ima veze s Japanom.
Naučnica Antonia Mills odredila je tri ključna kriterija kod ocjenjivanja slučajeva navodne reinkarnacije, kako bi mogli provjeriti jesu li pravi, posebno u slučajevima male djece koja se najčešće izučavaju:
1. Ono što dijete govori ne smije biti naučeno ili instruirano od strane nekog drugog.
2. Dijete mora imati određena zanimanja i vještine koje nije moglo naučiti u dosadašnjem životu (poznavanje stranih jezika, sviranje arhaičnih instrumenata itd.)
3. Potreban je detaljan pregled urođenih biljega poput madeža ili defekta koji odgovaraju ranama ili oznakama iz prošlog života kako bi se isključila mogućnost prevare.
