Miroslav napravio kuću na stijeni s koje ima fascinantan pogled (FOTO)

Na brdu kod Bele Palanke na jugoistoku Srbije, pri vrhu stijene visoke dvanaest metara, Miroslav Pavlović iz obližnjeg sela Oreovac prije 40 godina izgradio je kuću, kojoj se komšije i prolaznici još dive ili čude. U sobi sa izuzetnim pogledom na okolnu prirodu, koja najvećim dijelom “visi u vazduhu”, boravila je i ekipa Anadolije.
Šezdesetčetvorogodišnji neškolovan, ali svakako talentovan građevinski radnik, ovu kuću je podigao kada je imao 25 godina, ušteđen novac i želju da napusti roditeljsku kuću i osnuje porodicu. Tada je to bilo ostvarenje njegovog sna – stijenu sa koje je kao dječak najviše volio da posmatra okolna brda, Divljansko jezero i ljepote Suve planine odabrao je za mjesto gradnje i upustio se u jako komplikovan poduhvat.
“Sagradio sam ono što sam kao dijete zamislio u glavi. Najteži dio posla je bio da se sav materijal iznese do stijene. Ponekad je po deset i petnaest ljudi u džakovima nosilo cement na gore. U selu smo miješali na mješalici, do ovde su to dovozila zaprežna kola, pa uz brdo sve to na leđa, pakovano po šest lopata u džakove. To je bilo ludo”, osmjehuje se Miroslav.
U kući čiji je pod od dna stijene uzdignut osam metara nekada je živio, a danas mu služi kao vikendica i mjesto gdje često provodi vrijeme jer je tu, kaže, “jedino s prirodom”. Upravo je priroda, kako objašnjava, uslovila i izgled ove kuće i njoj se, kako naglašava, uvijek moramo prilagođavati.
“Ja sam iz prirode čovjek tako da znam šta je potrebno jednom živom biću da bi mu bilo lijepo u kući, da bude lijep raspored, ali i sunčano. Izvodio sam stvari koje niko ne može da shvati. Dovodio sam svjetlo iz uglova preko krova da bude svaka soba ozračena”, objašnjava Miroslav.
Gradnjom krovnih konstrukcija, ali i brvnara, vikendica, kuća i fontana bavi se cijeli život. Najviše voli rad sa prirodnim materijalima. Kaže da njemu povjere onaj posao koji niko drugi ne bi uradio jer za svaki problem, koji gradnja u prirodi može da stvori, rješenje uvijek nađe. Zato je davno osmislio i napravio mješalicu na ručni pogon – ona mu omogućava da radi i pravi malter i tamo gdje struje nema.
U skromnu kuću na stijeni sa Miroslavom često dolaze njegova kćerka Božica i četvorogodišnja unuka Eva. Ovoj djevojčici su žirevi, šišarke i kamenčići omiljene igračke, a ovce, kokoške i zečevi kućni ljubimci.