Ko su bili najkontroverzniji predsjednički kandidati u američkoj historiji

Od obećanja da će izgraditi zid na granici s Meksikom do dvosmislenih istupa o rasnim problemima, posljednje četiri godine globalna javnost je svjedok mnogobrojnih kontroverznih izjava trenutnog američkog predsjednika Donalda Trumpa.

Međutim, čini se da kontroverze nije nedostajalo u izborima u Sjedinjenim Državama kroz njihovu historiju.

Federalna novinska agencija donosi kratki pregled nekih od najkontroverznijih predsjedničkih kandidata u američkoj historiji. Iako niko od njih nije izabran za predsjednika, privlačili su pažnju javnosti i van granica SAD-a.

Svako ko pomnije prati politiku u Sjedinjenim Državama, a posebno izborni proces, upoznat je s činjenicom da je skoro nemoguće dobiti nominaciju stranke ako se smatrate socijalistom ili ako se zalažete za ideju socijalizma ili komunizma.

Zbog toga je neuobičajeno što je kandidat na izborima 1934. i ponovo 1940. bio Earl Browder, kandidat koji se žestoko protivio Hitleru, ali i strastveno podržavao Staljina. U svojim govorima je isticao da mu je cilj da uništi kapitalizam i uvede komunizam u Ameriku.

Na izborima ga je kandidovala njegova Komunistička partija Sjedinjenih Američkih Država. Oba puta je dobio veoma mali broj glasova i vrlo rijetko se spominje u člancima koji se tiču američkih izbora.

Još jedan kontroverzni kandidat na predsjedničkim izborima u SAD-u bio je John C. Fremont. On je bio kandidat Republikanske stranke na izborima 1856. Tada je Republikanska stranka bila mlada stranka i željeli su kandidata koji bi najbolje predstavljao njihovo protivljenje robovlasništvu.

Smatrali su Fremonta izvrsnim kandidatom jer je bio milioner, avanturista i istraživač. Također se glasno protivio robovlasništvu. Međutim, ono što ga je spriječilo da bude prvi američki predsjednik Republikanac je činjenica da su njegovi protivnici saznali za incident koji se dogodio tokom ekspedicije u Sierra Nevadi 1848. godine.

Naime, Fremont je predvodio ekspediciju u tom planinskom vijencu u zapadnoj Kaliforniji kada se njihov vodič izgubio. Grupa je gladovala danima pri čemu se na kraju bili prisiljeni da jedu tijela preminulih planinara. Kada su Fremontovi protivnici saznali ovo, izgubio je svaku mogućnost pobjede na izborima.

Iako su neki mediji Trumpa nazivali rasistom tokom posljednjih nekoliko godina, u ne tako dalekoj prošlosti, SAD su imale predsjedničke kandidate koji su imali izuzetno kontroverzne stavove o ovoj temi čak i za vrijeme u kojem su živjeli.

Takav je bio George Wallace. On je bio toliko vatren zagovornik segregacije crnaca i bijelaca da je fizički pokušao spriječiti dvojicu crnaca da se upišu na Univerzitet u Alabami. Wallace je 1967. godine osnovao svoju stranku koja se zvala Stranka američke nezavisnosti (American Independence Party) i objavio je da će se kandidiovati za predsjednika države.

Wallaceov rasizam je bio bez presedana u to vrijeme i izazvao je veliku kontroverzu u američkoj javnosti. Međutim, ono što je najviše poražavajuće je da je Wallaceova kandidatura izazvala toliki haos da ni republikanci ni demokrate nisu mogli reći da su ubjedljivo pobijedili na izborima s obzirom da je Wallace imao najveći broj glasova u pet država, a bio je drugi najpopularniji kandidat u još dvije države.

Pored Wallacea, još jedna od najkontroverznijih političkih ličnosti u historiji SAD-a je Huey Long. Long je objavio da se želi kandidovati na izborima 1936. godine, ali nepuni mjesec dana od ove objave na njega izvršen atentat.

Ali u tih kratkih mjesec dana, on je uspio postati jedan od najkontroverznijih predsjedničkih kandidata u historiji SAD-a. Naime, okružio se savjetnicima koji su bili otvoreni antisemiti i svugdje bi odlazio sa pripadnicima državne policije koji bi nosili uniforme koje su veoma nalikovale Musolinijevim Crnokošuljašima.

Na spektrumu kontroverznih ličnosti u historiji američkih predsjedničkih izbora imamo i osobe čija bi kandidatura bila naširoko prihvaćena u današnje vrijeme. One su neuobičajene jer su imali dovoljno hrabrosti da se pokušaju kandidovati s obzirom na tadašnji duh vremena.

Među njima su Victoria Woodhull i George Edwin Taylor.

Woodhull je bila prva žena koja se kandidovala za američkog predsjednika na izborima davne 1872. godine. Dakle, u to vrijeme žene nisu imale pravo da glasaju na nacionalnom nivou. Svaki dan je dobijala prijetnje da će je otrovati ili spaliti živu na lomači. Dobila je manje od 0,1 posto glasova na izborima.

Stavovi Woodhull su bili izuzetno kontroverzni za vrijeme u kojem je živjela. Osim što se zalagala da žene imaju pravo glasa, ona je također bila pobornik takozvane „slobodne ljubavi“, odnosno slobode na sklapanja braka, razvoda i rađanja djece bez miješanja države.

Woodhull je također prva žena koja je imala brokersku firmu na Wall Streetu i prva žena koja je imala svoje novine.

Poput Victorije Woodhull, George Edwin Taylor jedan je od najhrabrijih predsjedničkih kandidata koje su SAD imale. On se kandidovao na izborima 1904. godine i predstavlja prvu osobu crnca kandidata za američkog predsjednika.

Između ostalog se zalagao i za to da država isplati reparacije bivšim robovima crncima. Na izborima je dobio manje od dvije hiljade glasova.