Kako su jedan čovjek i jedan pingvin postali priča dana

Penzionisani zidar i povremeni pecaroš João Pereira de Souza (71) iz ostrvskog seoceta nadomak Rio De Janeira 2011. godine na plaži je pronašao malenog pingvina zaglavljenog između kamenja.

Bespomoćna životinjica je gotovo umirala od gladi, a perje joj je bilo prekriveno masnim i crnim naslagama ulja. Souza je pingvina, koga je nazvao Dindim, odnio svojoj kući i njegovao.

Trebala je sedmica samo da bi sa perja spale masne, crne fleke. Nakon što se Dindim potpuno oporavio, ribar ga je vratio u more, ne očekujući da će ga ikad više vidjeti.

Bio je potpuno iznenađen kada se nekoliko mjeseci kasnije pigvin vratio na ostrvo i prepoznao ga. Danas, Dindim osam mjeseci godišnje provodi sa Souzom, a ostatak godine provede hraneći se duž obala Argentine i Čilea. Vjeruje se da ova ptica prepliva 8.000 kilometara ne bi li se vratila Souzi.

Souza je za Globo TV izjavio da voli ovu pticu kao rođeno dijete i da vjeruje da ptica voli njega.

“Nikom drugom ne dozvoljava da ga dodiruje. Ako neko pokuša, on ga kljucne. Kod mene spava u krilu, dozvoljava mi da ga kupam i hranim sardinama”, kaže Souza.

Iako su svi bili ubijeđeni da se ptica neće vraćati, nisu bili u pravu. Uglavnom se vraća u junu, a odlazi kući u februaru. Svaki put je sve sretniji kad se sretne sa spasiteljem.

Biolog Joao Paulo Royal, koji je intervjuisao Souza izjavio je za Indipendent da nikad u životu nije vidio ništa nalik ovome. On pretpostavlja da je pingvin ubjeđen da je Souza dio njegove porodice i pingvin. Svaki put kad vidi Souzu Dindim sretno maše repom kao pas i ispusta zvukove zadovoljstva.