Kako je porodica iz BiH običnim receptom u Americi zaradila milijarde dolara (VIDEO)

Vjeruje se da su bili tajna Kleopatrine ljepote, pominju se u Bibliji, ali i u Šekspirovim djelima. Istorija prvi put bilježi pojavu kiselih krastavaca 2030. godine pruhe nove ere, i to u Indiji, ali samo jedan čovjek uspio je da na njima napravi imperiju, a taj čovjek dolazi iz BiH.

Danas kisele krastavčiće jedemo jer ih volimo, međutim, u vremenu prije frižidera, oni su bili pravo blago i neophodni za raznovrsnu ishranu zimi. Po turšiji su u to vrijeme bili najpoznatiji Jevreji iz Istočne Evrope, koji su time razbijali monotoniju zimske ishrane. U Evropi su, dakle, kiseli krastavčići bili dobro poznati svima. U Americi baš i ne – postojali su, ali tek u pojedinim državama, i niko nije baš ludeo za njima. A onda je Josip Vlašić promijenio gastronomsku istoriju Amerike i na njenu mapu ubacio kisele krastavčiće.

Sve je počelo kada je Franjo Vlašić iz Livna 1912. godine emigrirao u Ameriku, tačnije u Detroit. Počeo je skromno, kao i svaki emigrant, radom u fabrici i štedio svaki dolar. Uskoro je pokrenuo malu proizvodnju mliječnih proizvoda. Njegov sin Josip raznosio je proizvode, a uskoro je njihova fabrika postala najveći distributer mliječnih proizvoda u Mičigenu.

A onda, 1937. godine, Josip je počeo da pakuje kisele krastavčiće, rađene po porodičnom receptu. Posao je išao dobro, iako je glavna konkurencija Vlašićima bila fabrika “Heinz”. I Vlašići i “Heinz” držali su po 10 odsto svih američkih potrošača krastavčića, a onda je Josip napravio bum jednom reklamom.

Josip je 1974. godine povezao kisele krastavčiće s rodom koja nosi bebe. Tako je uspio da, prvi, spoji mit o rodama koje nose bebe sa mitom o trudnicama kojima se izuzetno jedu kiseli krastavčići. Svoj proizvod predstavio je tržištu kao „krastavčić za kojim trudnice žude… na kraju, ko je veći ekspert za kisele krastavčiće?“.

Time su se lansirali u vrh tržišta. “Heinz” je ostao na svojih 10 odsto, a Vlašići su brzo nakon reklame već držali četvrtinu cijelog tržišta. Do tada, mit o trudnicama koje žude za krastavcem nije bio toliko uvrežen, a roda nije bila posebno značajan simbol novog života. Vlašić se svojom reklamom urezao u svijest trudnica toliko da njegova roda i danas ima vjerne pratioce na Tviteru.

Da se smisao za marketing kod Vlašića prenosio genetski govori i potez Josipovog sina Roberta, koji je nastavio da bombarduje Amerikance propagandom u korist kiselih krastavčića. Njegov otac napravio je bum reklamom, a Robert je 1974. napisao knjigu “101 vic o kiselom krastavcu”.

I koliko god vam zvučalo čudno, knjiga je postala bestseler. Za samo godinu dana, prodao je 250.000 primjeraka.

Međutim, 1978. godine firma “Vlašić” prodata je. Kupili su je Campbell’s Soup, a danas su u vlasništvu “Pinnacle Foods”. Na sajtu zato danas postoji pogrešna verzija priče o porodici Vlašić gdje su predstavljeni kao Poljaci.

Tako je porodica Vlašić praktično donijela kisele krastavčiće u Ameriku. Ne samo to, već su održali nevjerovatnu lekciju iz marketinga, a njihova roda do danas se ubraja u najuspješnije primjere maskota za koje su se ljudi generacijama vezivali.

Što se Josipa tiče, on se ranih šezdesetih, predavši štafetu sinu Robertu, preselio u Skotsdejl u Finiksu. Umro je u 82. godini.

? What a time to be alive ? #moonlanding50 #apollo50th pic.twitter.com/aGN2sVdx8H

— Vlasic (@VlasicStork) July 20, 2019

– Otkad se doselio u Skotsdejl, svakog dana je jahao konja po pustinji. To je radio svakog dana, sve do godinu dana pred smrt, kada fizički više nije mogao to da izdrži – rekao je Robert na sahrani, a Josip je iza sebe ostavio suprugu Martu, sina Roberta, kćerku Sali, sedmoro unučadi i dvoje praunučadi. I naravno, čuvenu rodu.