Ispovijest prostitutke iz javne kuće: Znate li ko nam dođe na vrata?

Sarah Greenmore radi u legalnom bordelu u Nevadi godinu i po dana. Svoj posao voli, a kaže da je radeći kao seks-radnica mnogo naučila, prvenstveno o sebi, svojoj seksualnosti, vezama i psihologiji.

Ipak, tvrdi da je njen posao stigmatizovan i izdvaja pet stvari o seks-radnicama koje ljudi ili ne znaju ili pogrešno shvataju.

1) Seks je lak posao za lijene

“Mogu da opišem svoj posao na mnogo načina, ali ne kao lak. Radim smjenu od 12 do 14 sati svakoga dana, a tokom tog perioda žongliram sa mojim profilima na društvenim mrežama, dva maila, zakazujem klijente, dogovaram intervjue i sređujem. Takođe, sastajem se sa velikim brojem posjetilaca bordela, vodim ih u obilazak, ulažem emotivni napor da se moji klijenti osjećaju dobro, slušam njihove ispovijesti i trudim se da im se novac kojim su me platili isplati.

Seks je fizički intimna terapija za većinu naših klijenata. Veliki broj mojih kolega koji rade nezavisno, takođe moraju da zakazuju hotelske sobe, provjeravaju svoje klijente da utvrde da nisu opasni, vode svoje sajtove i rade sebi marketing”.

2) Seksualni radnici šire bolesti

“U Nevadi svi seksualni radnici, svake sedmice  imaju obavezno testiranje na polno prenosive bolesti. Koristimo kondome prilikom svakog odnosa, uključujući i oralni. Mi naše zdravlje shvatamo ozbiljno – ako naša forma nije na nivou, mi ne možemo da platimo naše račune, kupimo hranu i izdržavamo porodice. Ako ugrozimo svoje zdravlje zbog želje jednog klijenta, gubimo reputaciju i posao”.

3) Samo čudaci, luzeri i očajnici idu kod seks-radnika

“Bili biste iznenađeni različitošću ljudi koji uđu na naša vrata. Zabavljamo sredovječne parove koji žele da začine svoj brak, mlade vojnike, ugledne biznismene, advokate, doktore… Za mnoge je dolazak kod seks-radnice više nego sam seks. Mi smo sigurno mjesto gdje mogu da se opuste sa svojom seksualnošću. Klijenti spuštaju svoje barijere, i to jako često djeluje terapeutski na njih. Mi smo i učiteljice koja uče naše neiskusne klijente, a naši klijenti se ponašaju prema nama sa poštovanjem”.

4) Seks-radnici mrze svoj posao

“Postoji izreka koja kaže ‘Izaberi posao koji voliš i nećeš morati da radiš nijedan dan do karaja života’. Kada je riječ o našem poslu, društvo ga ne podržava. Mi smo izabrale ovaj posao, jer nam odgovara finansijski, ali u nekim slučajevima i duševno ili na seksualnom nivou, a neki prosto vjeruju da nema ništa loše u tome.

Naš posao je jako ličan i intiman. Mi vidimo ljude kada su najranjiviji, kada su goli i kada izražavaju svoje najdublje želje koje su možda bile skrivene godinama. Sretna sam kada vidim da moji klijenti odlaze zadovoljni i opušteni. To što činim da se ljudi osjećaju dobro, čini da i ja budem sretna. Mnogo puta sam čula “Hvala ti, ovo mi je bilo potrebno”. To što mogu sama sebi da pravim raspored i vodim svoj mali biznis daje mi nevjerovatnu slobodu. Mogu da pauziram tri ili šest mjeseci”.

5) Seks-radnici su očajni

“Mora da su ti roditelji ponosni”, “Obrazuj se”, “Mora da ima problema sa ocem”, “Koliko droge joj je potrebno da pregura dan”. Sve ove komentare čula sam uživo ili pročitala na internetu. To što ljudi misle da je posao u bordelu posljednja stanica za očajne, dozvoljava nasilje i stvara društvenu stigmu.

Mi smo ljudska bića, i iz mnogo razloga, prvenstveno zbog novca, odlučili smo se za ovaj posao. To je osjetljiva služba, ali će uvijek postojati. Moramo da dekriminalizujemo i legalizujemo seks kao posao, da bismo obezbijedili njegu i osnovana ljudska prava za ljude u industriji.”