Grad u kojem svi stanovnici žive u istoj zgradi od 196 stanova

Nekoć je jedini put do malenog grada Whittiera na jugozapadu Aljaske bio brodom ili vozom kada su vremenski uslovi to dopuštali. No, kada je željeznički tunel iz Drugog svjetskog rata rekonstruiran, stanovnici i posjetitelji do tog neobičnog mjesta na sjeveru mogli su stići i automobilom.

Posjetiteljima klaustrofobična, stanovnicima oslobađajuća vožnja tunelom itekako je olakšala život u Whittieru. Oni koji žele njime putovati moraju dobro isplanirati vrijeme jer se smjer prolaska naizmjenično mijenja svakih sat vremena, a ko se poželi vratiti u grad nakon 22:30, neće imati sreće. Ljudi koji spavaju u automobilima nedaleko od tunela jer su propustili zadnji prijelaz ondje su uobičajeni prizor.

Kada je izbila pandemija, stanovnici su se našli u još većoj izolaciji jer su u grad smjeli ući samo stanovnici te njihovi najbliži i zaposlenici kompanija koje ondje posluju. Taj neobični grad od ostatka svijeta odvajaju i nemilosrdne padavine. Godišnji je prosjek snijega koji napada pozamašnih 6,7 metara. No, kada napada snijeg, stanari ne moraju napustiti zgradu u kojoj žive. Zbog svega toga ne čudi da mnogi stanovnici imaju i majice s natpisom “zarobljenik Whittiera”.

Betonski mastodont iz doba Hladnog rata dom je stanovima, bolnici, gradskoj upravi i školi. Begich Towers Incorporated s 14 spratova i 196 stanova, u ovim krajevima poznat jednostavno kao BTI, u snjegovitom krajoliku Whittiera čini se poput fatamorgane. Izgrađen da preživi granatiranje, BTI svake godine šamara šest mjeseci kiše, nakon čega slijedi šest mjeseci snijega i vjetra koji divlja brzinom od 130 kilometara na sat. U usporedbi s dalmatinskim burama i ne zvuči tako strašno, ali s obzirom na vanjske temperature osjećaj uopće nije ugodan.

Iznutra se BTI čini poput bilo kojeg masivnog stambenog kompleksa u velikom gradu. No, izađete li van prošetati, nećete naći puno mjesta na koja možete otići. Putovanje na posao u vrijeme špice u Whittieru znači zaustavljanje liftom na svakom spratu. Ali čak i kada je hladno, zaposlenici mogu na posao u sandalama. Prije dolaska na radno mjesto roditelji se spuste u podrum kako bi kroz prolaz nalik bunkeru odveli djecu u školu. U kompleksu ćete naći i trgovine, restorane, poštu, biblioteku, pa čak i crkvu.