Bh. ergela u kojoj obitavaju predivni lipicaneri: Mogli bi završiti i na listi UNESC-oa

UNESCO-u je predat nominacioni fajl za upis elementa nematerijalne kulturne baštine “Tradicija uzgajanja konja lipicanera“ na Reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva, a iz Bosne i Hercegovine u nominaciju je uključena Ergela “Vučijak“ iz Prnjavora koja se već decenijama bavi uzgojem konja lipicanera.

Ergela “Vučijak” je osnovana aprila 1946. godine dekretom Ministarstva odbrane. Formirana “za potrebe narodne vojske”, ime je dobila po obližnjem uzvišenju Vučijak, a sa dugogodišnjom tradicijom jedan je od zaštitnih znakova Prnjavora.

Pod sigurnim rukovodstvom direktora ergele “Vučijak” Miroslava Milankovića, ergela je jedinstvena, jer danas u njoj egzistira 110 čistokrvnih lipicanera. Uz posebnost postojanja šest linija pastuva: Maestoso, Neapolitano, Siglavy, Conversano, Favory i Pluto i 16 rodova kobila, to garantuje veliki genetski potencijal te prestižne rase konja.

Lipicaneri su poznata i tražena rasa konja. Druželjubivi su i prijateljski nastrojeni i za dresuru i jahanje. Rasa datira iz 1580. godine, a nastala je ukrštanjem slovenskog kraškog, napolitanskog, španskog i arapskog konja. Ergela za uzgoj ove rase nalazila se u mjestu Lipica, u Sloveniji, odakle ova rasa konja i vodi porijeklo.

U 16. stoljeću, tokom osamdesetih godina nabavljeno je nekoliko ždrebaca, koji su bitno uticali na rasu Lipicaner, kakva se danas poznaje. Konji su nabavljani iz Italije, Španije, Danske i Nemačke. Ta rasa se godinama razvijala i stasala u izdržljivu, brzu i snažnu rasu konja.

Inače, tijelo lipicanera odlikuju jaka i snažna leđa, čvrste sapi i visoko nasađen rep. Visokom i gracioznom hodu pogoduje duga lopatica i kratka podlaktica. Zglobovi su razvijeni sa čvrstim tetivama i kopitima. Snažne i koščate noge, jaka i oštra dlaka grive i repa, toj rasi daju posebnu gracioznost i elegantnost. Prosječna visina iznosi 154 cm, a težina oko 500 kg.

O konjima u “Vučijaku” brine 17 radnika raspoređenih u smjene koje pokrivaju 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici.

– Ergela “Vučijak” konstantno radi na očuvanju i unapređenju genetskog materijala konja lipicanera, najveća moguća podrška bi nam bila mogućnost saradnje sa ergelama u Hrvatskoj i Sloveniji u smislu razmjene genetskog materijala – kazao je Milanković u razgovoru za Fenu.

Također se kontinuirano radi na uređenju kruga ergele i na dogradnji objekata. Raspolaže sa više objekata, ukupne površine 100m dužine i 15m širine, a za sada su u mogućnosti da pruže uživanje u prirodnim ljepotama koje ergela posjeduje, obilazak konja te jahanje ponija za djecu.

– Svakako bi nam dobro došla pomoć oko rekonstrukcije i modernizacije objekata jer je neophodno uložiti značajna materijalna sredstva, pogotovo u današnje vrijeme kada su cijene građevinskog materijala skočile – rekao je on i dodao da sarađuju sa lokalnom veterinarskom stanicom koja se brine o zdravlju konja.

Također, ergela egzistira i zahvaljujući trgovini, odnosno, prodaji konja ljubiteljima.

– Jedina smo ergela u RS, odnosno BiH, koja posjeduje čistokrvne lipicanere te sve potrebne pedigree i DNK analizu za sva grla – istakao je Milanković.

Navodi da su kupci lipicanera ljudi koji gaje ljubav prema tim plemenitim životinjama, ima zainteresovanih iz Bosne i Hercegovine, ali i Srbije.

– Od nominacije na UNESCO-ovu listu očekujemo da se podigne svijest građana o značaju lipicanera kao i pomoć za poboljšanje uslova egzistencije konja iz raznih fondova. S obzirom na to da sve zemlje regiona nastupaju sa istim ciljem, smatramo da konkurencija među državama učesnicama ne postoji – istakao je direktor ergele “Vučijak” Miroslav Milanković u razgovoru za Fenu.

Osim Bosne i Hercegovine, u okviru projekta serijske nominacije učestvuju i Austrija, Hrvatska, Mađarska, Italija, Rumunija, Slovačka, Slovenija.

Šef ureda UNESCO-a u BiH Siniša Šešum, komentirajući za Fenu nominaciju, izrazio je nadu da su predstavnici osam država uradili nominaciju po propisanim procedurama i u skladu sa operativnim smjernicama Konvencije iz 2003 godine.

Svaka nominacija, bilo samostalna i višedržavna, Šešum smatra da ima veliki značaj za svaku pojedinačnu državu.

– U konkretnom slučaju nominacija ‘Tradicije uzgajanja konja lipicanera’ će dodatno promovirati nematerijalnu kulturnu baštinu Bosne i Hercegovine, ali što je možda i važnije promovisat će kulturnu baštinu BiH u cjelini. Upis elemenata nematerijalne kulturne baštine na Reprezentativnu listu također potiče države aplikante da osiguraju sve neophodne mehanizme kako bi se dati element ili u ovome slučaju tradicija, očuvala i zaštitila, te kako bi se ona nastavila prakticirati na isti način kako se to radilo i u prošlosti – istakao je on.

Prema procedurama Konvencije iz 2003. godine, pojasnio je, Bosna i Hercegovina, a ne UNESCO radi na novim nominacijama.

U tom smislu predstavnici Bosne i Hercegovine također trenutno finaliziraju nominacije “Nevesinjska olimpijada” i “Sevdalinka” i za očekivati je da će biti predate i evaluirane u sljedeće dvije do tri godine.

– UNESCO BiH trenutno pomaže uspostavljanje Liste nematerijalne baštine Kantona Sarajevo, kao i na projektu očuvanja i digitalizacije elementa nematerijalne kulturne baštine na područjima Puračića, Širokog Brijega i Dervente, koje uz finansijsku pomoć UNESCO-a realizuje Društvo za digitalizaciju tradicijske kulturne baštine – DTKB) – naglasio je Šešum u izjavi za Fenu.