Zoran Kesić: Evropi odgovara Vučić, a zna se čiji je Dodik najbolji drugar

Zoran Kesić, poznati srbijanski voditelj emisije „24 minuta“ i kritičar političkih režima u subotu 6. aprila nastupa pred sarajevskom publikom u Domu mladih. Uoči tog nastupa Kesić u intervjuu za novinsku agenciju Patria govori o Sarajevu, politici, protestima u Srbiji, odnosima BiH i Srbije, ljudima, humoru… Otkriva i da li njegova emisija ostaje u programu O2 televizije.

Sutra je 6. april, Dan Grada Sarajeva, a danas se obilježava i dan kada je počelo oslobađanje Sarajeva od fašizma. Šta za vas znači Sarajevo?

– Datum je slučajno odabran, ali je i simboličan. 6. april je i dan bombardovanja Beograda 1941. godine, rat na ovim prostorima u tadašnjoj Kraljevini Jugoslaviji počeo je bombardovanjem, a završen je 6. april. Između tih bombardovanja i oslobađanja, između ratova i ljubavi i naše historije se lične prepliću. Važno je sjećati se i ne zaboravljati loše stvari da ih ne ponavljamo u budućnosti, ali uvijek sam okrenut onom trenutku u kojem sam sad i onome što će doći. Pogotovo kad sam postao roditelj. I ono što radim i na priredbama ljudi doživljavaju na taj način. Sve što kritikujem ne kritikujem ne iz neke lične mržnje već iz želje, prvenstveno kao građanin, da živim bolje. Okrenut sam budućnosti. Ovi datumi jesu simbolični, prošlosti svaka čast, ali živjela budućnost.

Kako vidite budućnost regiona s obzirom na tekšu situaciju?

– Vrlo komplikovano, naši narodi su u sličnom problemu. Stisnuti su između logične želje da žive bolje sa većim standardom, boljim platama, uređenijim društvima, sa više mogućnošću za zapošljavanje, studiranje, usavršavanje, da se vidi svijeta. S druge strane su stisnuti kliještima političkih režima koji su zasjeli i normalno, legitimno, ne puštaju. Volio bih da se mnogo brže, lakše i bezbolnije na našim prostorima smjenjuju politički režimi ukoliko se vidi da neko ne donosi rezultate: ajmo na klupu, drugi u igru. Kao u fudbalu u sportu. Sve te traume političke se osjećaju i kod običnog čovjeka. Čini mi se da mlade generacije toliko čak i ne. Zato mi stariji mislimo da su zatupljeni, da ne osjećaju ništa. Njima je stalo do onoga što ih lično pogađa. Kad njega lično dirneš on će tek tada da ustane. Mi stariji koji smo prošli više od njih i shvatamo da se treba boriti za ono u šta vjeruješ. Mi se borimo na naš način u “24 minuta”. Ne protiv ovog ili onog režima, imena tog i tog već protiv gluposti, laži, zatupljivanja… To je naš glavni cilj. Meni je misija da laž nazovem pravim imenom, da se ismijem glumi, patetici, melodrami, da ukažem: Hej čovječe glumiš i ja vidim da glumiš, nisi iskren i sad ću da te zezam.

Kako vidite proteste koji se održavaju u više desetina gradova u Srbiji? Mogu li ti protesti nešto promijeniti? Za 13. april se najavljuju masovni protesti s parolom: “Gotov si”, misleći na predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Mislite li da on zaista može biti gotov?

– Ne mislim da on tako lako može biti gotov. Evropa i dalje našeg predsjednika Vučića doživljava kao čovjeka koji “deliveruje” koji dostavlja, isporučuje ono što se od njega očekuje i dok je tako dok je poslušan, ona nema potrebu da podrži neku drugu struju u zemlji. Ne može se porediti situacija 90-ih i sa Slobodanom Miloševićem, druge su političke okolnosti u pitanju. Meni je drago što protesti postoje, što se održavaju jer mi se u u jednom trenutku činilo da je “mrtvo more” da nema nikakve energije niti volje da se čovjek pokrene, a pritom sam svjestan da ima itekako razloga se vikne: “Ej ovdje mi se čini da nešto nije dobro i hoću to najglasnije da kažem.” Ja imam mogućnost da kažem glasno i to i činim, ali mnogi ljudi nemaju i otuda potreba da se izađe na ulicu. Vlast naravno manipuliše brojem građana, da li je to 583.200 to je manje bitna činjenica. Bitnija je činjenica da ljudi u 100 gradova Srbije izlaze i nešto im smeta. Vlast je za sada ostala nijema na njihove zahtjeve. Nijema na samu činjenicu da je neophodan dijalog. Oni drže sve medije, uglavnom većinu medija, najutjecajnijih medija u šaci i prosto njihova vlast je za sada nedodirljiva, ali drago mi je da vidim da postoji energija u tom “mrtvom moru” i da nije više tako”mrtvo” nešto grgolji.

Nedavno su vam ukinuli reprizu emisije na O2. Kažete kad već ne mogu da utiču na sadržaj, onda su ukinuli reprizu. Da li ostajete na O2?

– Ostajemo na O2 jer je procjena našeg tima da ne odustajemo da se borimo za svaki minut u tih naših “24 minuta” jer na nacionalnim frekvencijama, a mi se emitujemo na nacionalnoj frekvenciji gotovo da nemate nijednu jedinu preostalu emisiju u kojoj je moguće kritikovati vlast. Uglavnom su emisije koje kritikuju opoziciju i to je prihvatljivo i režimu milo. Mi nismo htjeli da režimu učinimo taj plezir i da sami odemo na neku kablovsku televiziju gdje bismo se utopili. Jedna od osobina naše emisije je da mi volimo da smetamo, da štrčimo, da nerviramo. Mnogo više nerviramo tamo gdje ne pripadamo, a to je ova televizija sa nacionalnom frekvencijom, nego što bismo smetali na nekom drugom mjestu. Volim da smetam, baksuz sam, izvinite.

Kako vidite odnos BiH i Srbije. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Milorad Dodik formalno je još uvijek ostao i prvi čovjek bh. entiteta Republika Srpska. Non stop je u Beogradu, na nekim konsultacijama?

– Jako bolna tema zbog same činjenice, jer ne samo ja, već i moji prijatelji iz Beograda, ljudi u krugu u kojem se krećem stanovništvo BiH doživljavaju kao svoje prijatelje, rođake, isti jezik, isti smisao za humor. Razumijemo se na prvu loptu, mnogo su bliže naše veze ili osjećaj povezanosti od nekih drugih naroda u okruženju. To je prvo što treba da bude jasno. Druga stvar, to podijeljeno tročlano Predsjedništvo jedan da bude Bošnjak, jedan Srbin i jedan Hrvat i to je osnova, a ako to nisi onda ne možeš da budeš u Predsjedništvu. Ta takva podjela sve više udaljava od neke jedinstvenosti BiH gdje bi možda u tom tročlanom Predsjedništvu bilo potrebno jedan čovjek, drugi čovjek, treći čovjek. Bitnije je da je Srbin nego da je dobar, veći je njegov klaritet u CV-u da je Bošnjak, a možda je gad. On je prevarant, podlac ali je Hrvat. Dok se to nekako ne promijeni, ta ukopanost u rovove, nacionalne, vjerske, ekonomske ne jer smo svi u istom sr…. i dotad će biti te podijeljenosti.

Milorad Dodik najbolji je prijatelj svih režima u Srbiji i stalni gost žurki. Inauguracija Tadića tu je Dodik, Koštunice, Vučića najbolji drugar Dodik, on je stalni najbolji drugar srpskih režima. Prirodno je da bude odličan odnos Srbije i RS-a isti je narod, ali bih volio da neko bude drugi u dobrim odnosima. Decenijama si tu, hajde skloni se da neko drugi bude u dobrim odnosima. Želim sve najbolje BiH koja je meni draga zemlja i sve zemlje u okruženju. Dijelimo isti jezik, dijelimo iste probleme, i slično se zezamo. Volio bih da više komuniciramo na nivou kulture, humora, a u inat onima kojima odgovara da se ukopovamo u rovove zbog njihovih političkih interesa. Njima odgovara podizanje tenzija, a onda im odgovara da stanu na loptu pa dokažu da su faktor mira i stabilnosti. Oni su gospodari, oni podižu tenzije među nama.