Život Milene Dravić: Odbila Playboy i suprostavila se Miloševiću

U jugoslavenskoj je kinematografiji malo onih koji su imali toliko velikih i uspješnih uloga kao što ih je imala Milena Dravić, a još je manje glumica koje su ostvarile tako uspješnu filmsku, pozorišnu i televizijsku karijeru.

Milena Dravić, koja je preminula u noći na nedjelju, bila je jedna od najvećih diva bivše države i jedna od onih koje su na svakoga ko ih je upoznao ostavio topao dojam skromne i elegantne dame, a ne umišljene zvijezde.

Milena Dravić rođena je 5. oktobra 1940. godine u Beogradu, gdje je odrasla s majkom Anom, ocem Milenkom i bratom Radom. Njezina je teta primijetila da ima talenta za recitiranje i da joj se sviđa biti u centru pažnje te je savjetovala da ju upišu na balet. Pohađala je baletnu školu i godinama mislila da će biti profesionalna balerina.

“Otkad znam za sebe uvijek sam imala puno obaveza i nikad nisam bila dokona. Pohađala sam paralelno dvije škole – baletnu i gimnaziju i učila treću, školu života. Sjećam se trčanja sa satova u baletnoj školi u gimnaziju i večeri koje sam provodila na trećoj galeriji Narodnog pozorišta. Svi učenici baletne škole tada su dobivali besplatne ulaznice za pozorište i to je bila moja treća škola koja mi je najviše donijela i pomogla u kasnijim odlukama”, rekla je za svojedobno Dravić.

Upravo u baletnoj školi primijetili su njezin talent za glumu. Profesorica Sonja Dojčinović poslala ju je na audiciju za film “Cesta duga godinu dana” Giuseppea De Santisa, ali ulogu nije dobila jer je bila premlada. U to vrijeme s prijateljicama je otišla na audiciju za manekenke i pojavila se na naslovnici časopisa “Duga”.

Njezini roditelji za to nisu ni znali i nije im bilo drago, ali upravo ta naslovnica bila je presudna za njezinu glumačku karijeru. Jer tamo ju je primijetio redatelj František Čap i dao joj ulogu u filmu “Vrata ostaju otvorena”. Imala je samo 16 godina.

“Cijelo ljeto sam provela na snimanju u Sarajevu. U jesen sam se vratila u školu i nastavila tamo gdje sam stala. Nekako, ja tome nisam pridavala neki poseban značaj. Moji roditelji su imali neku ogradu prema tome, kao, ‘nek se dijete malo zabavi’. Ja sam im zbog toga i danas beskrajno zahvalna. Najvažnije je za mene u to vrijeme bilo da završim obje škole i sama utrem svoj put”, rekla je Milena.

Scena iz filma “Vrata ostaju otvorena”

Do upisivanja Fakulteta dramskih umjetnosti u Beogradu snimila je još “Diližans snova”, “Zajednički stan”, “Bolje je umeti”, “Uzavreli grad” i “Ljeto je krivo za sve”.

Sa 20 godina snimila je “Prekobrojnu” Branka Bauera i za tu ulogu dobila Zlatnu arenu te postala jedna od najvećih zvijezda bivše države.

U karijeri je snimila više od 90 filmova, a u većini je imala glavne ženske uloge. Među bitnijima su “Kozara”, “Lito vilovito”, “Čovek nije tica”, “Bitka na Neretvi”, “Rondo”, “Sutjeska”, “W.R. Misterije organizma”, “Zora Zamfirova”…

Zbog snimanja “Bitke na Neretvi” izbacili su je s fakulteta jer je nije bilo više od mjesec dana, ali su je kasnije molili da se vrati.

Značajne je uloge ostvarila uz Ljubišu Samardžića, posebno u romantičnim komedijama, a i u stvarnom su životu bili bliski prijatelji.

Milena Dravić i Ljubiša Samardžić

“Zlatnu ružu” na filmskom festivalu u Veneciji dobila je za film “Jutro”, a nagradu u Cannesu dobila je 1980. za “Specijalni tretman”.

Nakon što je snimila kontroverzan film “W.R. Misterije organizma” dobila je ponudu da se skine za američko izdanje Playboya, a iako je to odbila njezine su se fotografije pojavile u časopisu u sklopu teme o glumicama iz tzv. istočnog bloka. Taj je film o seksualnim slobodama prikazan 1971. u Cannesu, a na ulozi su joj čestitali Jack Nicholson, John Lennon i Yoko Ono. Družila se s najvećim zvijezdama svog vremena, ali nikad sebe nije smatrala zvijezdom.

Francuska novinarka navodno ju je upitala na konferenciji: “Jeste li vi iz Jugoslavije čuli za kontracepciju?”, na što je Milena na nju bacila paketić tableta protiv migrene.

Glumica je nakon uspjeha na filmu počela glumiti i u pozorišta te je najvažnije uloge ostvarila u Ateljeu 212.

Na daskama koje život znače gledao ju je i veliki pisac Eugene Ionescu, koji ju je nazvao “najboljom evropskom Lulu”, na što je ona rekla kako svojom ulogom “nije bila zadovoljna”.

“Lulu sam vrlo teško radila. To je bila moja druga uloga u pozorištu i poslije nje u meni je ostala neka zadrška, neki grč. Kao da nisam bila dovoljno zrela za nju. Zbog tog sam osjećaja taj veliki Ionescov kompliment primila kurtoazno”, izjavila je.

Prvi brak bio je s redateljem Mladomirom Purišom Đorđevićem, s kojim se razvela nakon nekoliko godina, a zatim s redateljem Vojislavom Kokanom Rakonjcem, s kojim je bila sve do njegove prerane smrti 1969. godine.

Na snimanju filma “Horoskop” upoznala je Dragana Nikolića, tada mladog glumca u usponu, a dvije godine kasnije, dok su snimali “Kako su se volele dvije budale”, vjenčali su se u – pauzi za ručak.

“Usred snimanja jednog filma, zamolili smo redatelja da nas pusti na pauzu. Poveli smo i našu kumu Seku Sablić i otišli u općinu Vračar. Nakon toga smo se vratili na snimanje i nastavili raditi kao da se ništa nije dogodilo”, rekla je Dravić. S vjenčanja nemaju nijednu fotografiju, a zajedno su ostali 45 godina, sve do Draganove smrti 2016. godine.

“Ona je tad već bila popularna, a meni je to bio, čini mi se, treći ili četvrti film. Tad sam prvi put vidio Milenu Dravić uživo. Bilo nas je petorica momaka koji su igrali velike uloge, a ona je igrala jedinu žensku ulogu u filmu. Na snimanju smo se sprijateljili. Bilo je to jedno veliko druženje, a kasnije se rodila ljubav. Kad sam joj prišao, imao sam dojam da mi je to stara školska prijateljica koju dugo nisam vidio ili neka djevojka iz kraja koju poznajem cijeli život. Upravo u tome je njena prava veličina. Osvojila me je svojom neposrednošću i normalnošću, usprkos velikoj popularnosti koju je već tad uživala. Mogla se ponašati kako hoće i niko joj ne bi zamjerio jer je već tada bila jedna od naših najvećih zvijezda. To je nešto čime ona plijeni i osvaja”, rekao je o njoj Nikolić.

Nisu imali djece, a Gaga je ispričao koja je tajna njihovog dugovječnog braka.

“Uvijek moraju postojati tolerancija i razumijevanje, pa onda sve ostalo. Za brak koji traje duže od 30 godina može se naći više razloga da se prekine nego da opstane. Smatram da je najlakše nešto presjeći i završiti, mnogo je teže boriti se. Ponekad i mala svađa može osvježiti dan. Ponekad je potrebno biti i ljubomoran jer je i to jedan od pokazatelja ljubavi, samo što ja nisam to pokazivao. Što se nekih svađa tiče, Milena je uvijek bila glasnija, ali je i brže praštala”, rekao je.

Milena Dravić i Dragan Nikolić

Kad je počeo Domovinski rat, Milena je bila jedna od rijetkih koje su ga osudile, a kasnije je bila jedna od prvih javnih osoba koja je kritikovala Slobodana Miloševića. Protiv njegove diktature prosvjedovala je na ulicama Beograda.

“Nikad nisam, a i nikada neću, pripadati bilo kojoj političkoj stranci. Ali tada sam dizala glas protiv rata, nasilja i bijede u koju nas je Milošević uvukao. Izlazila sam na ulice u svoje ime, kao obična građanka i prosvjedovala”, rekla je svojedobno u intervjuu za Jutarnji list.

Zbog toga je bila kažnjena i na srpskoj televiziji nije radila 20 godina.

“Mnogi su, poput mene, bili stavljeni na led. Povjerovala sam da će poslije svrgnuća Miloševića u oktobru 2000. doći bolji dani za Srbiju. Nade su se ugasile nakon ubistva premijera Zorana Đinđića i nisam jedina koja je zabrinuta za našu budućnost. Od tada smo pošli unatrag. Znam i to da sam zbog svoga građanskog stajališta i danas u ladicama u kojima neke utjecajne retrogradne snage drže zaključana imena neposlušnih i buntovnih iz Miloševićevih dana. Drugima pak smeta što sam ostavila traga u doba Titova režima, koji im nije po volji. Kako nisam od onih koji moćnike vuku za rukav, ne čudim se što me ponekad zaobiđu i kad ne bi smjeli”, izjavila je.

Kad su početkom devedesetih počele revizionističke akcije na svim stranama, Dravić je hrabro rekla kako se ponosi svim svojim ulogama.

“Ne pada mi na pamet, iskreno da vam kažem, da se stidim ijedne uloge koju sam odigrala u radnim filmovima. Jer onda bih morala poništiti što sam se rodila u vremenu u kojem jesam, ljubav svojih roditelja koji su me stvorili. Kompletna moja generacija bi, u tom slučaju, trebala biti osuđena što je rođena. Mi smo živjeli i radili u tom vremenu i podnijet ćemo ga sa svim posljedicama. Rođeni smo u strahu i, kako ide, izgleda da ćemo i završiti u strahu. S ideologijama nisam imala posla, ni prije ni poslije. Jednostavno, imala sam glumački zadatak kojim sam se bavila”, rekla je Dravić.

Posljednji put hrvatska publika pozdravila ju je ljetos na Filmskom festivalu u Puli. Dobila je ovacije, a iako je uvijek govorila kako je Pula za nju posebno mjesto jer je upravo tamo, kad je dobila svoju prvu Zlatnu arenu shvatila da je postala glumica, iznenadila ju je reakcija publike.

“Nisam to očekivala. Kad smo ušli, pomislila sam – toliko puta sam kao glumica stajala na toj sceni… I sad, ovakvo uzbuđenje… Veličanstveno. Zaista Pulu obožavam, za Pulu sam vezana zbog mog prvog filma ‘Vrata ostaju otvorena’, da bi nakon nekoliko godina postala i najmlađi dobitnik Zlatne arene za film ‘Prekobrojna’, a kasnije i sve druge Arene. Ali, prva je bila najdragocjenija. Ja sam u Puli postala glumica! Moja je sudbina vezana za Pulu i uvijek se u ovom gradu osjećam divno jer su ljudi divni, vole umjetnost, vole film i muziku i sve što se prati u toj predivnoj Areni. Volim vas sve, stvarno”, rekla je.

Nedugo nakon što je preminuo Dragan Nikolić, Milena je saznala da je također bolesna. Dvije godine se borila, a u noći na nedjelju preminula je u beogradskoj bolnici u 79. godini života.

Velika glumica bit će sahranjena u petak u Aleji velikana na Novom groblju u Beogradu, pored voljenog supruga Dragana Nikolića, a komemoracija će biti u Zvezda teatru.