Zdravko Čolić: Nama umjetnicima iz Sarajeva Željo je bio prvi tim

Zdravko Čolić je, za mnoge jedina istinska zvijezda sa ovih prostora. Pjevač, humanista i veliki ljubitelj sporta u predvečerje duela fudbalera Paris Saint-Germaina i Crvene zvezde u Ligi šampiona, ekskluzivno za Kurir govori o sportskoj karijeri, vezama koje je kroz muziku ostvario sa crveno-bijelima, ali i danima kada se u Sarajevu divio dostignućima Ferhatovića ili Osima u dresu Željezničara.

Šta za vas predstavlja sport?

“Znači mi mnogo, rekao bih da je to moj način života. Mislim da bi svaki čovjek, ako govorimo o sportu, van onoga što smatramo vrhunskim, trebalo da o njemu razmišlja. Rekreacija je ulaganje u zdravlje. Trudim se da se tako ponašam. Potpuno je nebitno da li trčim, letim, plivam, ponekad odem u teretanu ili samo prošetam. Rekreacija mi je dio dnevne rutine”, počinje priču Čolić.

Bavili ste se atletikom i fudbalom, kako se toga sjećate?

“Na juniorskom atletskom takmičenju u skoku u dalj branio sam boje Sarajeva i skočio 6,86 metara. Pobijedio me je Nenad Stekić! Štafetu, nažalost, tada nisam trčao jer sam povrijedio mišić. Bilo mi je mnogo žao zbog toga. Inače, na 100 metara trčao sam 11,6 sekundi. A fudbal sam igrao rekreativno. Branio sam na malom fudbalu za moju Grbavicu 1. Bio sam u ekipi sa Saračevićem i Piketom Mujkićem. Nekako istovremeno međutim, otac Vlado je dogovorio sa vojnim muzičarem profesorom Ivanom Barićem, da me privatno uči sviranju gitare. Mogu slobodno da kažem, da me je čika Barić naučio note i mnogo detalja koji su mi olakšali početak profesionalne muzičke karijere. Ipak, čika Ivan je kriv, što sam odustao od sporta. Naime, dok sam stajao na golu prilično motivisan, brat je došao po mene i rekao mi da me Barić čeka u stanu. Kvrcnulo mi je u glavi, skinuo sam rukavice, spustio ih kraj stative, okrenuo se i otišao.”

Niste pogriješili?

“Nisam, mnogi to kažu. Ja bih rekao da mi je muzika sudbinski predodređena. Ipak, da mogu sve iz početka, mislim da bih promijenio samo to odustajanje od sporta. Mnogo bih mu se više posvetio.”

Od kada i zašto Zvezda?

“Ne znam ni sam. Ali moram da kažem da sam kao klinac sa Grbavice navijao za Željezničar. I danas kada ga neko pomene jave se emocije. Nama umjetnicima iz Sarajeva, Željo je bio prvi tim. Zvezda je došla kasnije, kada sam postao momak. Njeni uspjesi, koje sam i uživo pratio stvorili su jaku emociju prema crveno-bijelima. Bio sam u Bariju kada je osvojena evropska titula, čak i godinu kasnije u Sofiji na duelu sa Sampdorijom, koji smo izgubili (1:3) i time ostali bez polufinala prve Lige šampiona.”

Mogu li se porediti Bari 1991. i sadašnji plasman u Ligu šampiona?

“Ne! Bari je došao u predratnom stanju u bivšoj velikoj zemlji. To je bio događaj, koji je ujedinio navijače svih nacija i klupskih boja. Zaista mislim da te stvari ne treba porediti, jer će se teško ponoviti. Vidite i sami da pehar danas osvajaju timovi sa mnogo novca, koje kupuju bogataši iz svijeta. Za Zvezdu i ostale klubove bivše Jugoslavije, tada su igrali sjajni fudbaleri koji nisu pitali za novac. Bilo im je dovoljno da ih cijene i vole u zemlji. Ja sam volio Džajića i mislim, a to mu i drugi priznaju, da je on najbolji fudbaler sa ovih prostora. Naravno da sam u Sarajevu, gledao majstore, poput Haseta Ferhatovića ili Ivice Osima, kog mnogo volim. Ruku na srce, tamo sam se družio i sa košarkašima Varajićem, Delibašićem, Pešićem…”

Pjesma “Čija je ono zvijezda” je snimljena u vrijeme finala u Bariju, danas je hit koji svi znaju. Kako reagujete kada je čujete sa sjevera Marakane?

“Tekst govori o zvijezdi Danici, ali su je navijači Zvezde prisvojili i to mi je veoma drago. Možda zbog stihova: “Ono je moja zvijezda, što mi, leži kraj srca”, koje ja pjevam na ijekavici. Znate, navijačka strast i emocija su snažne i ja neizmjerno volim da ih čujem kad to pjevaju na tribinama. Snimci iz ranijih vremena su lošiji, ali bude mnoge emocije. Ne znam da li znate, u danu finala Kupa šampiona, novinar i tadašnji direktor Jutela Goran Milić me je našao kraj neke fontane u Bariju. Doveo je kamermana, a ja sam se popeo na fontanu i pjevao tu svoju pjesmu sa navijačima. Prelijepo je bilo tada.”

Imate tri koncerta na Marakani iza sebe (1978, 2001. i 2007.), eto još jedne veze sa Zvezdom. Hoćete li sad doći da uživate kao navijač i osjetite drugu stranu atmosfere?

“Pokušaću. Imao sam nastup na dan meča sa Napolijem, to sam propustio, ali vjerujem da ću biti na Marakani kada dođu Liverpool i PSG. Mislim da su to spektakli sa mnogo energije koje treba doživjeti. Znam to iz ličnog iskustva. Ako pričamo o sportu, neizvjesnost, pa i inat, koji naši sportisti imaju kada se nadmeću na velikoj sceni, je nešto što se rijetko viđa. Zvezda je na primjer ove sezone u Salzburgu pokazala da umije da igra i na strani. Iskreno, razmišljam, da ako bude ikakve šanse odem i u Liverpool. Volim Englesku i vjerujem da će taj meč biti zanimljiv i neizvjestan”, zaključio je Čolić.