Zašto je Faruk napustio Fazlinoviće

Publika nije mogla vjerovati da Faruka Fazlinovića neće više biti u seriji “Lud, zbunjen, normalan” (LZN). Kad je prije nekoliko mjeseci odjeknula ova vijest, mislili su da će se predomisliti. Ali, nakon što je u Domu kulture u Hrasnici počelo snimanje novih epizoda hit-projekta, a na setu nije bilo Senada Bašića (56), i posljednja nada fanova Frauka Fazlinovića pala je u vodu.

Prije nekoliko dana vratio se iz Brčkog, gdje je bio predsjednik žirija na 35. susretima pozorišta BiH.

– Seriju sam sasvim normalno napustio. Nova TV dolazila je prije dvije godine da naruči 36 epizoda da bi ih bilo ukupno 300. Onda sam ja sam tražio od izvršne produkcije da dođe do promjene teksta ugovora za tih novih 36 epizoda LZN-a kako bih barem 50 godina imao zakonom regulirano neko od eksploatatorskih prava. Ipak, nije bilo volje da se išta mijenja i zato sam donio odluku da više ne radim “Lud, zbunjen, normalan”. Naravno, i bez mene, autorskoj, glumačkoj, producentskoj, tehničkoj ekipi želim da s novim epizodama naprave još veći uspjeh nego što je do sada bio – kaže Bašić u razgovoru za Dnevni avaz.

Je li Vam žao što niste s ekipom na setu?

– Nije mi žao, zašto bi mi bilo? S tom sam ekipom svakog dana na neki način na Akademiji scenskih umjetnosti ili ovdje, u Sarajevu, i sve je to neko moje profesionalno društvo. Toliko smo dugo bili zajedno, da je u pitanju brak, bilo bi dovoljno za jedan razlaz.

Kada su objavljeni razlozi zbog kojih više niste dio glumačke podjele LZN-a, publika je reagirala žaljenjem. Koliko Vam to znači?

– To znači da je publika zavoljela lik Faruka Fazlinovića. Hvala publici, zbog nje sve ovo i radimo.

Hoćete li uskoro nešto novo raditi?

– Trebao bih sljedeće godine snimati film u Austriji. Film će režirati Pavo Marinković, a snimat će se na njemačkom jeziku. Kako ne govorim njemački, već sam uveliko u pripremi za ulogu koju ja treba da igram. Iz iskustva znam kako je teško glumiti na stranom jeziku koji ne govorim, radio sam na italijanskom, na romskom, znam koliko je to zahtjevan proces.

Kako se zove film?

– “Vampiri s dna Miljacke”. Nažalost, ne igram vampira, a životna mi je želja da u svojoj karijeri odigram drakulu, vampira ili vukodlaka. Više detalja vam ne mogu otkriti.

Često kažete da Vam je porodica najvažnija, jeste li im sad dovoljno posvećeni?

– Uvijek sam im bio posvećen. Kćerka već tri godine živi u Berlinu, a i unuka je s njom. Sin je u Sarajevu, živi s djevojkom. Ostali smo supruga i ja. Takav je život, svako ide svojim putem.

Kažu da Vam je supruga ljubomorna, je li istina?

– Ko kaže? Šta ja znam, pitajte nju. Nisam primijetio. Možda i jeste, hajde, provjerit ću, baš da vidim je li. Opet, ljubomora je normalna, samo da nije patološka i da ne prelazi neke granice. Mislim da svako zdrav ima dozu zdrave ljubomore, neko držanje do sebe, nečega što bi se zvalo dostojanstvo. Ali, ako dolazi do halucinacija, paranoje… to može da bude velika tragedija, kao Šekspirov “Otelo”.