Umro najnesretniji princ na svijetu: Nije želio biti pokopan uz suprugu

Danski princ Henrik, porijeklom francuski aristrokrat, ljubitelj vina i poezije, umro je u utorak u 83. godini života bez kraljevske krune koju se silno trudio dobiti cijeli život nakon vjenčanja s nasljednicom danskog trona, kraljicom Margaretom.

Henrik je umro u utorak, 13. februara, u 23.18 sati u dvorcu Fredensborg, kraljevskoj rezidenciji udaljenoj 40-ak kilometara sjeverno od glavnog grada Danske, piše u saopćenju koje ističe da je princ izdahnuo okružen suprugom i njihova dva sina.

Henrik je krajem januara prebačen u bolnicu zbog plućne infekcije, ali je na kraju prevezen u dvorac Fredensborg kako bi u njemu proživio svoje posljednje trenutke. U septembru prošle godine kraljevska je palača objavila da princ pati od demencije, ali tačna dijagnoza – nagađalo se da je u pitanju Alzheimerova bolest – nije objavljena.

Od 1. januara 2016. Henrik je bio u penziji, oslobođen svih svojih službenih dužnosti koje su ga ponekad jako zanimale, a ponekad mu bile vidljivo dosadne.

“Njegovu prošlost u Danskoj i odnose s danskim narodom obilježile su kontroverze”, rekla je njegova biografkinja Stephanie Surrugue.

Prošlo ljeto, princ je javno obznanio da ne želi biti pokopan uz svoju suprugu u kraljevskoj nekropoli katedrale u Roskiledeu, gdje tradicionalno počivaju kraljevski parovi.

Nezadovoljan činjenicom da nije dobio položaj i titulu kojima se nadao, pojasnio je svoju želju činjenicom da joj nije bio jednak u životu, pa ne želi ni u smrti.

Kraljevska palača zasad nije objavila gdje će biti pokopan.

Rođen je 11. juna 1934. u Talenceu blizu Bordeauxa kao Henri Marie Jean Andre de Laborde de Monpezat.

Mladi grof oženio je u junu 1967. princezu Margaretu koja je okrunjena u januaru 1972.

Prve godine života proveo je u Indoneziji gdje se njegov otac bavio porodičnim plantažama. Rat ih je prisilio da odu u Vijetnam.

Nakon studija političkih nauka, bacio se na diplomatsku karijeru. Na službi u Londonu upoznao je Margaretu, tada nasljednicu danske krune. Oženivši se promijenio je ime, odustao od francuskog državljanstva i uzeo dansko, te katoličku vjeru zamijenio protestantskom.

“Prihvaćam igrati igru. Ali teško jednom muškarcu podnijeti da ga se ne smatra ravnopravnim sa suprugom”, rekao je u svojim memoarima “Destin oblige” (Sudbina obvezuje), objavljenima 1997.

U slobodno vrijeme bavio se kiparstvom, svirao klavir, a objavio je i nekoliko zbirki poezije od kojih je neke ilustrirala Margareta, poznata po svojim slikarskom umijeću.

Sličnu ocjenu o svojoj neravnopravnosti dao je i hrvatskim novinarima iz Hine, HTV-a i Jutarnjeg lista koji su 2014. posjetili Kopenhagen kako bi s kraljevskim parom napravili intervju uoči njihovog posjeta Hrvatskoj.

“To je vrlo zanimljiv, divan posao, ali je i težak i ne ispunjava”, rekao je tada i nasmijao se zadnjoj ocjeni. Bilo je jasno da se osjeća diskriminiranim.

“Ne, vrlo sam sretan, ali mislim da je teško biti diskriminiran cijelo vrijeme… Teško mi je razumjeti zašto postoji razlika između žene koja ima vlast i muškarca koji je njome oženjen. Ovo nije lako”, rekao je princ Henrik.

Kada je došao u Dansku osjećao se drugačije. Volio je vino, a ne pivo, Citroen, a ne Volvo, tenis je stavljao ispred nogometa.

Godine 1997. prvi je put zamijenio kraljicu koja je bila bolesna, tokomeposjeta Grenlandu.

“Bio sam na prvim linijama. Nisam više bio u sjeni, drugi, silueta, klaun”, opisivao je nakon toga svoje osjećaje.

Ali 2002. došlo je do novog zaokreta: bolesna kraljica Margareta zamolila je sina Fredericka da je zamijeni na službenoj ceremoniji.

Princ Henrik bijesno je napustio Kopenhagen i otišao na svoje imanje u Francusku.

Puno puta istraživanja javnog mišljenja pokazala su da su Danci najsretniji ljudi na svijetu, bez obzira na to što je njihova zemlja jedna od najskupljih i što plaćaju visoke poreze.

Princ Henrik imao je za to objašnjenje, a ono je u stanju duha.

“To je stanje duha… odlučuje se biti sretan”.