Tanović: Filmski centar kao pokretačka snaga bh. filmske industrije

Godinu nakon što je vršila funkciju v.d. direktorice Filmskog centra Sarajevo, Ines Tanović nedavno je imenovana za direktoricu te ustanove, te puna entuzijazma za predstojeći period planira realizaciju brojnih projekata čiji je krajnji cilj oživjeti taj centar kako bi on bio pokretačka snaga bh. filmske industrije ali i mjesto edukacije mladih filmskih naraštaja.

– Filmski centar Sarajevo, bivša Sutjeska film, kuća je u kojoj sam odrastala i kao čovjek i kao autor. Zato sam vrlo emotivno vezana za sve segmente ovog preduzeća – za filmska djela, ali i prostorije gdje se nalaze naše kancelarije u Dženetića čikmi (nekada “Mala Sutjeska”), kao i za bivši filmski studio u Jagomiru – istaknula je u razgovoru za Fenu novoimenovana direktorica Filmkog centra Sarajevo rediteljica Ines Tanović.

Tanović navodi da je sretna što je Vlada FBiH odlučila da posluša struku i da je kao nestranački kadar imenuje na prijedlog Udruženja filmskih radnika BiH, Udruženja rediteljica i reditelja BiH, kao i Akademije scenskih umjetnosti iz Sarajeva.

Govoreći o do sada urađenom, Tanović navodi da su uspjeli presložiti i urediti prostor u kojem se radi da bude funkcionalan (grijanje, sanacija krova od prokišnjavanja, detaljna dezinfekcija, reorganizacija kancelarija) te vraćanje dugova prema poreznoj upravi, radnicima, promjena Agencije za vođenje knjigovodstva i drugo.

– Onda su na red došli projekti kojih je jako puno do sada realizovanih. U saradnji sa Akademijom likovnih umjetnosti i profesorom Bojanom Hadžihalilovićem i njegovim studentima napravili smo novi logo FCS, kao i logo za Free kino Valter i Muzej bh. filma. To su svakako novi projekti koji su zaživjeli u međuvremenu i postali mjesto susreta mladih i pored pandemije koja nas je usporila u radu. Samo Free kino Valter, osim projekcija filmova iz našeg fundusa svakog petka, mjesto je fenomenalnih predavanja prof. Faruka Lončarevića “Kako čitati film” koji je još jedan od projekata podržan od Federalnog ministarstva kulture i sporta – istakla je.

Kada je riječ o realizovanim aktivnostima Filmskog centra, Tanović takođe navodi da je urađen i detaljan prvi Katalog Filmskog centra Sarajevo u kojem su popisani svi igrani filmovi proizvedeni do 1992. godine. Također, tu je i angažman na rekonstrukciji depoa u Jagomiru “koji je bio u očajnom stanju, kao da je tek rat završen”.

– Pokrenula sam i projekat pisanja Historije bh. filma, jer je strašno da do danas nije napisana nijedna takva knjiga koja bi sve uspjehe i domete bh. filma opisala u jednom značajnom djelu koji će služiti i studentima akademija, kao i svim zainteresovanim za našu najuspješniju umjetnost – mišljenja je Tanović.

Također, uz pisanje Historije bh. filma, ističe da je registrovan i Muzej bh. filma koji će biti nukleus historijskog i stručnog proučavanja filmske umjetnosti u našoj zemlji.

Tanović podsjeća da se u depou Filmskog centra čuva više od 500 dokumentarnih i više od 80 igranih filmova.

– U procesu je razmatranje proglašenja pokretnog dobra Filmskog centra Sarajevo nacionalnim blagom nakon peticije koju sam uputila Komisiji za očuvanje nacionalnih spomenika BiH – podcrtala je ona, dodavši da su također za podršku aplicirali i Fondu američkih ambasadora za zaštitu kulturnog nasljeđa.

Direktorica filmskog centra Sarajevo navodi da ta institucija nema tehniku na kojoj bi se materijali mogli pogledati i utvrditi njihovo stanje. Također ne postoji mogućnost da se filmovi konzerviraju, restauriraju, a da se ne govori o tome da se uradi kolor korekcija ili korekcija tona.

Ako bi dobili tražena sredstva Fonda američkih ambasadora, Tanović smatra da bi mogli nabaviti tehniku za digitalizaciju, kao i mogućnost da dovedu stručnjake za restauraciju filmskih traka.

Ona je mišljenja da bi nabavkom neophodne tehnike, te dovođenjem stručnjaka iz inostranstva koji bi obučavali mlade ljude na spašavanju filmskog blaga mogli bi postati regionalni centar za digitalizaciju.

Govoreći o mogućnosti da se filmovi iz Filmskog centra resturiraju u inostranstvu, Tanović ističe da profesionalna restauraciji filmova u inostranstvu, prema ponudama koje su dobijali, iznosi čak 20.000 eura po filmu.

– To su ogromna sredstava i proces jako puno traje. Zato bi bilo idealno da mi dobijemo takvu vrstu podrške da ovdje možemo to raditi. Generacijama smo navikli u BiH da sve ide vani i da tražimo pomoć izvana umjesto da mi otvaramo centre gdje ćemo kreirati nova radna mjesta i gdje ćemo naučiti naše mlade ljude kako se radi na restauraciji – povukla je.

Budućnost Filmskog centra Sarajevo vidi kao jako pozitivnu i proaktivnu u smislu razvijanja bh. kinematografije.

– Osim naše zadaće da čuvamo postojeće filmove, da formiramo zbirku Muzeja bh. filma, kao i radimo na stalnoj edukaciji mladih generacija, naša uloga treba da bude i u razvijanju produkcije. Tako da je jedna od ideja i osnivanje producentskog HUB-a u prostorijama Studija Jagomir. Zbog toga u drugoj fazi radova planiramo osposobiti sve prostorije kako bi se omogućilo mladim producentima, rediteljima i scenaristima da organizuju rad na niskobudžetnim filmovima, dokumentarcima, kratkim igranim i eksperimentalnim filmovima – kazala je Tanović.

Ona naglašava da takvi programi ne zahtijevaju prevelika sredstva, ali mogu biti ogroman podsticaj mladima da razvijaju kreativnost i formiraju se u fenomenalne mlade autore.

– Uskoro otvaramo prvu izložbu bh. filma u Historijskom muzeju BiH i u saradnji sa Arhivom BiH i Kinotekom BiH. To je projekat na koji sam jako ponosna i sretna sam što je ovu ideju prepoznala i direktorica Historijskog muzeja Elma Hašimbegović. Pokušaćemo tom izložbom da damo presjek naše produkcije od 1947. do 1992. godine da bi se posjetioci upoznali kako je značajna i velika bila naša kinematografija, ne samo u okvirima bivše Jugoslavije već i šire – podvukla je.

Radovi u prostoru depoa Filmskog centra Sarajevo, kako navodi Tanović, realiziraju se sporo jer imaju vrlo malo sredstava dobijenih od Federalnog ministarstva kulture i sporta, kao i Ministarstva civilnih poslova BiH. Riječ je o iznosu od po 15.000 KM od ta dva ministarstva, namijenjena za renoviranje zgrade od 300 kvadratnih metara.

– U prvoj fazi ćemo samo zaštititi filmove od daljnjeg propadanja, ali treba rekonstruisati i ostatak prostora za ostale aktivnosti, treba sam plac od 18.000 kvadratnih metara ograditi, obezbijediti video nadzorom i rasvjetom. Također se na našoj zemlji nalazi još nekoliko urušenih objekata koji bi se mogli jako dobro iskoristiti ukoliko bi imali sredstava. Svakako je u planu i nabavka tehnike za digitalizaciju filmova koja bi nam omogućila presnimavanje naših filmskih traka u najsavremeniji format i time bi ti filmovi mogli biti dostupni širom svijeta preko servera koji planiramo također nabaviti – istakla je.

Tanović podsjeća da je problem i što se filmovi nalaze u kutijama koje su u svijetu davno izbačene iz upotrebe.

– Nešto filmova je u plastičnim kutijama, a većina je u zahrđalim metalnim kutijama tako da je jako teško reći u kakvom stanju se nalaze filmovi koji su tako pohranjeni više od 40, 50 godina. Također se dosta građe nalazi u kartonskim kutijama što nije nikakva zaštita za filmsku traku – podvukla je.

Tanović ističe činjenicu da su filmovi koji su u očajnom stanju spašeni samo zahvaljujući nekadašnjim radnicima Filmskog centra Sarajevo i njihovom entuzijazmu. To je, smatra ona, dovoljno da se shvati kako odgovorni nisu radili ništa u posljednjih 25 godina da se ta filmska građa spasi od propadanja, presnimi i digitalizuje.

Komentarišući ranije informacije da su za prostor Filmskog centra u Nahorevu zaintersovani građevinski lobiji, Tanović je navela da nije imala u proteklih godinu dana nikakve informacije o tome.

Ona ističe da je Filmski centar javno preduzeće osnovano od Vlade Federacije i sve vezano za taj centar odlučuje Vlada, odnosno resorno Federalno ministarstvo kulture i sporta. Istina, navodi Tanović, bilo je aspiracija na tu parcelu odmah poslije rata kada su se slični studiji u regiji privatizovali pod sumnjivim okolnostima. Sličnu sudbinu je Filmski centar uspio izbjeći kada je osnovan 2009. godine kao pravni nasljednik Sutjeska filma, Studio filma i Bosna filma.

– Tako mi danas baštinimo sve filmove proizvedene u okviru ovih producentskih kuća. Uostalom, tadašnji filmski studio je izgrađen radom i sredstvima filmskih radnika pa ne bi bilo ni moralno da se to pretvori u privatni kapital. S obzirom na to da je Filmski centar Sarajevo pravni nasljednik nekadašnjih preduzeća Bosna film, Studio film i Sutjeska film i time dobio zadatak da brine o svim naslijeđenim filmovima, onda je svakako naslijedio i svu materijalnu imovinu u vidu zemlje i objekata – zaključila je u razgovoru za Fenu direktorica Filmskog centra Sarajevo Ines Tanović.